PREPOZNALI VIŠESTRUKU KORIST: Otpad koriste za grijanje javnih institucija

Kako to radi jedan od lidera u svijetu u održivom upravljanjem otpadom nešto više za ekapija.ba kazala je Urlike Volk, šefica odnosa sa javnosti bečkog Odjela 48 koje je zaduženo za upravljanje otpadom grad Beča koji je još 2010. godine proglašen grad s najboljim održivim upravljanjem otpadom u svijetu.

Ova nagrada, koju dodjeljuju međunarodne organizacije za upravljanje otpadom WTERT (Waste-to Research and Technology Council) i SUR (Council for Sustainable Use of Resources) potvrđuje trud Grada Beča da efikasno realizira ideju održivosti i prema njoj efektno formira politiku upravljanja otpadom.

Volk navodi da je njihova politika da se otpad koji se ne može ni izbjeći ni odvojiti, ekološki prerađuje u spalionicama smeća kao što su Spittelau, Flötzersteig i Pfaffenaua i pretvara u energiju.

Ona navodi da je dobar sustav razdovojenog skupljanja otpada povezan sa povjerenjem. ''Ljudi su ponosni da imaju takav sustav razrađen u gradu u kojem žive. U Beču postoje tri spalionice koje su izgrađene bez otpora građana. To je dosta povezano sa povjerenjem i sa investicijama'', kaže nam Volk.

Objašnjava da je sigurno da sa ekološke strane ima smisla da se otpad obrađuje tamo gdje nastaje. "Ako se izgradi spalionica na livadi tada se može koristiti samo za proizvodnju struje, ali onda je stupanj njene iskoristivosti 25 posto. Sa druge strane ako se gradi tamo gdje nastaje otpad može se iskoristiti ne samo u proizvodnji struje nego i u svrhu daljinskog grijanja. Onda je tu stupanj učinkovitosti iskorištenja otpada negdje oko 75 posto", navodi naša sugovornica. Još jedna važan aspekt koji čini isplativim ovu opciju je da su kraći putevi transporta otpada i time obrada postaje još jeftinija.

Kako u BIH kada se počne razmišljati o izgradnji neke spalionice postoji otpor lokalnog stanovništva za izgradnju pitali smo Volk kako su riješili taj problem sa svojim visoko ekološki osvještenim stanovništvom.

SPALIONICA KAO GLAVNA GRADSKA ATRAKCIJA

Ona je navela primjer spalionice Spittelau, koja je obnovljena osamdesetih prema ideji poznatog umjetnika i arhitekta Friedensreicha Hundertwassera.

Kaže da su postojali određeni otpori među građanima. No gradske vlasti su uvjerile Hundertwassera, koji je bio i poznati ekološki aktivista, da će se spaljivanje otpada vršiti po najvišim ekološkim standardima.Također obećano je stalno ulaganje u sanaciju izduvnih plinova. On je zbog toga odlučio ukrasiti spalionicu izvana i to besplatno i sada je to jedna od glavnih bečkih atrakcija. Otvorena je za posjetitelje i ljudi je mogu doći posjetiti.

"Sve to je doprinjelo da se otpor građana smanjio. Osim toga to povjerenje je moguće imati ako nije do sada bilo nikavih skandala, ekspolozija, ekoloških katastrofa i opasnosti iz takvih postrojenja. Sa druge strane građani imaju velike koristi od toga jer se pri spajivanju otpada proizvodi i toplotna energija, ali i struja kojom se napaja gradska mreža. Naravno stanovništvo mora za to plaćati, ali vidi i korist za građane. Time smo i neovisni od vanjskih opskrbljivača električnom i toplotnom energijom što je svakako dobro“, kaže nam Volk.

Osim toga, napominje, oni stalno investiraju u nove tehnologije iz ove oblasti i onda kada to zakonski nije propisano. I tu su pioniri.'' Naravno , Grad mora stojati i davati novac, ali i to sve utječe na povjerenje građana'', objašnjava Volk.

Slična iskustva imali su i izgradnji najnovije spalionica Pfaffenau koja je u pogon stavljena 2008. Da bi se izgradila trebala je prihvaćenost kod građana. Zato su gradske vlasti uradile stratešku ekološku analizu utjecaja na okoliš u što su bile uključene organizacije koje se bave zaštitom okoliša. Tada je istaknuto da je proizvodnja otpada tolika da se više ne može deponirati. U donošenje zajedničkog rješenja bili su uključeni svi-od građana, sveučilišnih profesrora, eksperta iz ove oblasti, organizacija za zaštitu prirode do gradske uprave.

Taj proces je trajao više od godinu i pol dana i onda je odlučeno da se gradi spalionica jer otpad nastaje na tom mjestu i građani i ekološki stručnjaci bili su stava da su oni iz tog razloga odgovorni za njega. "Onda se razradio plan upravljanja otpadom koji je prošao proces usvajanja od strane pokrajinske vlade. Urađena je studija ekološke prihvatljivosti, a građani su mogli ulagati prigovore na ta rješenja", navodi ona.

Vlasti su za javnu raspravu stavili na raspolaganje veliku salu u Gradskoj vijećnici jer su očekivali veliki odziv građana na javnu raspravu kako bi dali svoje prigovore, ali na kraju je došlo samo 10 ljudi. Ovako mali broj je došao jer je projekt od svih stručnjaka iz ove oblasti dobro ocjenjen, jer su bili dobro razrađeni svi aspekti od transporta, ekonomski i oni ekološki, plaćanje, te su svi aspekti predstavljeni javnosti.

''Stručni krug je rekao da je pametno krenuti u izgradnju spalionice te da se svi moraju suočiti sa problemom, da je to otpad koji nastaje tu da je on odgovornost svih nas da se tako može postići najveće iskorištenje i energetska učinkovitost te da će se graditi po najnovijih standarima i da će se koristiti najnovije tehnologije'', kaže Volk. Naravno, vlasti će nastaviti provoditi i preventivne mjere kako bi što manje otpada nastajalo. Sve ovo je već u velikoj mjeri smanjilo otpor građana.

Napominje da je u svemu ovome važni i stabilni politički odnosi. "Ne može se reći želimo ići u izgradnju spalionice i da se poslije politička odluka mijenja. Odluka za gradnju donesena je 2001., a odobrena 2008. U tom razdoblju odluka se mogla pet puta promijeniti i spalionica se ne bi se izgradila. Zato je važno i da je politika stajala iza odluke i da su se sredstva za njenu gradnju osigurala", navodi ona.

POTPUNO ISKORIŠTAVANJE OTPADA

Grad Beč nakon selekcije otpada sav preostali otpad (mještoviti spaljivi otpad, glomazni otpad...) od 2009. stopostotno spaljuje. Godišnje se spaljuje oko 650.000 tona ovog otpada. Što se tiče daljinskog grijanja, mreža za distribuciju iznosi u Beču 1200 kilometara i otpilike se daljinskim grijanjem opskrbljuje 330.000 stanova i 6. 000 velikih korisnika kao što je Opća bolnica AHK i neka druga velika industrijska poduzeća. Ta mreža djelimično se koristi i za hlađenja koje recimo koristi Austrijska televizija i Univerzitet za poljoprivredu. Jedna trećina otpada se iskorištava za daljinsko grijanje ostatak se grije pomoću drugih energenata kao što je energija dobivena u termolektrana, nafte i sl.

Samo iz spalionice Pfaffenau se strujom opskbljuje 25.000 domaćinstava, a toplotnom energijom 50 tisuća domaćinstava.

Od otpada prave zemlju i prodaju

Kako je Beč već daleko odmaknuo u svijesti da se iz otpada može izvući i korist pokazuje i to da su izgradili kompostarnicu. Naime, od prikupljenog biološkog otpada proizvode zemlju i kompost u njihovoj kompostarni, a iskorištavaju i bio plin koji nastaje u postupku raspadanja otpada i to koriste za daljisko grijanje. Kompostiranjem se godišnje proizvede više od 45.000 tona gotovog komposta koji se poslije uglavnom koristi u biološkoj poljoprivredi.

Sa sve većom upotrebom interneta krenili su i sa uvođenjem novih tehnologija. Tako imaju i svoju mobiilnu aplikaciju gdje građani mogu pronaći adrese mjesta reciklažnih dvoršta, gdje se skuplja opasni otpad, te ruta kako se može doći do tih mjesta. Imaju i mobilno skupljanje opasnog otpada, a u aplikaciju, kaže nam Volk, možete postaviti podsjetnik na vrijeme kada kroz vaš kvart treba proći automobil za skupljanje otpada.

FOTO: Spalionica Spittelau koju je radio umjetnik i arhitekta Hundertwasser