OTVORENO PISMO: Jovan Radonjić

Moje ime je Jovan Radonjić, rođen sam 11.06.1969. godine u Doboju, R.S. BiH.

Borac prve kategorije, i demobilisani vojnik. Radio sam kao profesionalni vojnik V.R.S. od 1997. do 2000. godine, kada mi je istekao ugovor.

2001. godine dobio sam posao u K.P. „PROGERS“ A.D. Doboj. Zbog čega je poslodavac dobio novčanu naknadu od Fonda za Razvoj i Zaposljavanje R.S. u visni od 5000 KM. Iz ljekarskog uvjerenja, koje se nalazi kod poslodavca, se vidi da sam u radni odnos primljen i fizički i psihički zdrav za posao. Probleme sa kičmom osjetio sam 2008 godine, radio još do 2010 godine, kada sam otišao na bolovanje, i imao prvu operaciju u K.B.C. B.L.

Pošto se stanje pogoršalo na drugu operaciju u istu ustanovu sam otišao 2011 godine.

2012 godine invalidska komisija je prekinula liječenje i vratila me na posao rješenjem o promjeni radnog mjesta.

Bio sam prinuđen da stojim pored trake i prebirem otpad, uz konstantan nefizološki položaj kičme, i po 11 sati dnevno. Tu sam radio od februara 2013 godine do 8. maja 2013 godine kada sam pao na postelju. Nakon neuroloških intervencija u opštoj bolnici u Doboju sam kako tako stao na noge, da bi mi bila zakazana treća operacija kičme u K.B.C. B.L, 6. Novembra 2013 godine, od koje odustaje dr. Vesna Ivaniševič.
Ponovo počinje liječenje 28.05.2014 godine poslodavac mi poštom šalje otkaz iako sam bio na bolovanju.

Stoga se ovim otvorenim pismom obraćam svim gore navedenim institucijama, da izvrši pritisak na poslodavca da poništi rešenje o otkazu.

Otac sam dvoje maloljetne djece iz prvog braka.

Sadašnja supruga ne radi, a živim u zajednici kod oca i majke. Živimo od penzije mog oca koja iznoisi 320 konvertibilnih maraka, te sam tom odlukom poslodavca postao i socijalni problem i doveden na rub egzistencija.

Obraćam se ministru pravosuđa, pošto se vodi sudski postupak pred opštinskim sudom u Doboju da ubrza isti i da donese za mene pozitivnu odluku.

Pošto nemam novca da pokrenem tužbu za materijalnu i nematerijalnu odštetu.

Za trinaes godina nisam dobio ni jedan regres. 2004 godine mi je posodavac umanjio koeficijent sa 3.10 na 2.70 tom odlukom mi je umanjena i plata.

2005. godine je ukinuo i troškove toplog obroka kao i prevoz.

Živim nekih 30 kilometara od grada Doboja tako da je i to bio udar na ionako malu platu.

Od zime 2011. godine isplaćuje mi minimalni lični dohodak od koje mi odbija 30% na bolovanje. Molim gore navedene institucije da iskoriste svoj uticaj i prisili poslodavca da izmiri svoja dugovanja prema meni uz zakonsku propisanu kamatnu stopu.

Molim ministra za boračka pitanja i sve gore navedene da me zaštite od samovolje poslodavca kao nekoga ko je učestvovao na stvaranju Rebublike Srpske, te zaista pokažu da štite borce R.S. te da mi po ocijenu ljekara vještaka isplati odštetu za umanjenu radnu sposobnost.

S poštovanjem,
Jovan Radonjić