Ima li smisla objavljivati lične podatke osoba koje krše rješenja o kućnoj izolaciji?

Naveli su da je u posljednja 24 sata na području RS kontrolisano 2.225 osoba, kojima su izrečene mjere kućne izolacije, a utvrđeno je da njih 27 nije poštovalo tu mjeru, zbog čega su im izrečene prekršajne kazne. U posljednjih pet dana obuhvaćeno je 10.257 osoba, a njih 129 nije poštovalo mjeru kućne izolacije u RS.

I zato od danas slijedi objava imena. Ranije je to već uradila Crna Gora, objavljujući imena svih osoba kojima su izdata rješenja o obaveznoj samoizolaciji od 14 dana. Urađeno je to, navodi se, uz saglasnost Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, ali ipak se postavlja pitanje ima li to smisla, kao i kakve će efekte proizvesti?

U razgovoru za BUKU, o ovoj temi priča Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, koji ističe kako u ovakvim situacijama dolazi do ograničavanja određenih ljudskih prava.

„To je skroz legitimno, ali i legalno ukoliko se radi prema utvrđenim procedurama i sa poštovanjem propisa koji uređuju na koji način se sprovode vanredne mjere.“

Međutim, Lučka upozorava da ograničavanje ljudskih prava uvijek mora da dođe kao posljednja mjera odbrane društva od određene opasnosti.

„To znači da, ukoliko druge mjere ne urode plodom, može da se odstupi od poštivanja određenih prava, zbog višeg interesa, što je u ovom slučaju zdravlje. Mjere se mogu kretati od informisanja i edukacije javnosti, izdavanja preporuka i naredbi, do ograničavanja određenih prava, kao što su već ograničena prava na okupljanje i kretanje, u cilju zaštite javnog zdravlja.“

Lučka ističe da pravo na zaštitu podataka o ličnosti, pored ostalih prava, spada u tzv. „relativna prava” i često se podvodi pod pravo na zaštitu privatnog i porodičnog života. Kao takvo, ono se može ograničiti, odnosno može se odstupiti od njega, za razliku od prava koja su „apsolutna”, kao što su npr. pravo na život ili zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

„Sama državna odstupanja od određenih ljudskih prava su regulisana, pored domaćih propisa u svakoj državi koja ih reguliše, i međunarodnim pravom, pa tako imamo npr. Član 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim se reguliše zaštita privatnog i porodičnog života, koji u svom stavu 2. kaže da se javne vlasti neće miješati u vršenje ovog prava, sem ako to nije u skladu sa zakonom, neophodno u demokratskom društvu i u interesu, u ovom našem slučaju, zaštite zdravlja."

Takođe, kada su u pitanju stroža ograničenja, dodaje kako član 15. iste Konvencije propisuje da u doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka država koja je pristupila Konvenciji može da preduzme mjere koje odstupaju od njenih obaveza po Konvenciji, u najnužnijoj mjeri koju iziskuje hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.

Ipak, u slučaju javnog objavljivanja podataka o ličnosti, imamo dva problema, a to su prema mišljenju Lučke:

• problem zajednice kojoj prijete novi slučajevi zaraze i mogući smrtni slučajevi zbog virusa koji je visoko zarazan i
• problem pojedinca, koji ne poštujući mjere zaštite, izlaže druge mogućoj zarazi, i zbog toga treba da se objave njegovi lični podaci.

„U skladu sa tim imamo i dva gledišta na ovu situaciju, prvo koje kaže da bi podatke trebalo objaviti zbog interesa zajednice i drugo koje je protiv objavljivanja podataka zbog interesa pojedinca.“

KOLIZIJA IZMEĐU PRAVA POJEDINCA I DRUŠTVA

On ističe da je prije svega najbitnije procijeniti da li je mjera objavljivanja ličnih podataka neophodna za zaštitu zdravlja, a pri ocjenjivanju te „neohodnosti” dolazimo do kolizije između prava pojedinca i društva.

„Pri samoj procjeni neophodnosti, treba da postoji racionalan osnov za takvo postupanje, kao i značajni razlozi, kao što je potreba da se zaštiti zdravlje i životi drugih ljudi sa tom mjerom. Pojava i ubrzano širenje virusa COVID 19, uz nepoštivanje propisanih mjera, jeste situacija koja može da opravda javno objavljivanje ličnih podataka lica koja se nalaze u samoizolaciji i koji je krše, ako bi ta mjera dala rezultate u zaštiti javnog zdravlja.“

Dodaje da objavljivanje ličnih podataka nikako ne bi trebalo da bude prva mjera, zbog stigmatizacije i drugih mogućih posljedica za pojedinca, kao što do sada i nije bila. Takvom pojedincu bi trebalo samo da se izreknu zakonske sankcije, uvjeren je.

Međutim, u slučaju kada veliki broj pojedinaca krši mjere, i kada nije moguće ispratiti i kazniti njihovo kršenje od strane svakog pojedinca, Lučka navodi kako vlast može posegnuti i za drugim mjerama u cilju zaštite zdravlja, kao što je javno objavljivanje onih koji krše mjere izolacije, u cilju preventivnog odvraćanja svih onih koji bi inače kršili ove mjere.

„Lični podaci ne mogu se davati u većem obimu nego što je potrebno da bi se postigla svrha njihove objave, niti na način koji nije u skladu sa njihovom namjenom. Ograničenja prava na zaštitu podataka o ličnosti se ne smiju upotrebljavati u bilo koje druge svrhe, osim u svrhe zbog kojih su propisana.“

Navodi kako je veoma važno da data mjera bude jasno formulisana, objavljena javno i lako dostupna svima, da bi građani znali na koji način moraju da je poštuju, a nadležni organi moraju pružiti punu zaštitu licima čiji su podaci objavljeni.

Sa druge strane, nanapominje da bi kontrola osoba u samoizolaciji trebalo da se obezbijedi na drugi način, ukoliko je to ikako moguće, jer objavljivanje ličnih podataka zaista mora da bude rješenje za kojim se poseže tek nakon što se iscrpe sve druge moguće opcije.

„Sam Evropski sud za ljudska prava je stava, u slučajevima Z. protiv Finske i Mockute protiv Litvanije, da je zaštita tajnosti podataka o osobama koje su zaražene virusom veoma bitna, a da otkrivanje takvih podataka može dramatično uticati na privatni i porodični život te osobe, kao i na njen status u društvu i zaposlenje, ukoliko se ta osoba izvrgne sramoti i riziku da bude proganjana. Takođe, bez pružanja zaštite privatnosti, oni kojima je ljekarska pomoć neophodna mogli bi se odvratiti od otkrivanja ličnih podataka koji su potrebni da bi se primilo odgovarajuće liječenje, te tako ugroziti svoje zdravlje i, u slučaju zaraznih bolesti, zdravlje zajednice.“

Zaključak Lučke jeste da države imaju pravo ograničiti određena ljudska prava, u ovom slučaju pravo na zaštitu ličnih podataka, da bi se time zaštitilo javno zdravlje. Međutim, sve to se mora raditi tako da bude apsolutno neophodno u našem društvu, da bude u skladu sa propisima koji regulišu sprovođenje vanrednih mjera i ponašanje u vanrednim okolnostima, a samo objavljivanje tih podataka treba da bude samo i isključivo u najnužnijoj mjeri koja je potrebna da mjere urode plodom.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!