Mali heroj opet ostao sam

Stišala se ta gungula, na brzinu nastala kako se približila 21.godišnjica njegove pogibije u podozrenskom naselju Jovići u opštini Maglaj (FBiH) nadomak svoje kuće. Prethodno je ostao bez svojih najbližih, oca kojeg kao da nije ni imao, vojska RS mu je bila sve, jer je početkom rata ostao bez majke, a septembra te iste 1992. godine granata mu je na kućnom pragu ubila i baku sa kojom je živeo.

Osim političara, koji su uglavnom došli iz nekih svojih stranačkih razloga, bilo je na otkrivanju spomen-biste i njegovih saboraca, kao i znatiželjnih Dobojlija. Provjereno, iz resornog Ministarstva za rad i boračko-invalidsku zaštitu RS za dolazak na ceremoniju otkrivanja nisu uputili poziv njegovim najbližim, sa obrazloženjem – nisu znali da ih ima.

Da se ne ogrešimo, postoji ispod skromne biste, i ne baš verne kopije njegovog lika, natpis sa njegovim imenom i godinama rođenja i pogibije, nešto niže i kraći tekst. Ali, verovatno ta brzina za postavljanje upravo na godišnjicu pogibije 20.marta je učinila da nije adekvatno napisano, već su samo otisnuta slova na mermeru.

Kako god, Republika Srpska se samo malo odužila nekome poput ovog hrabrog stvaraoca onoga što je ona danas. Izmeštanje posmrtnih ostataka iz FBiH i spomenika, davanje barem jedne ulice, trga ili imena škole na Ozrenu ili Doboju po njemu, nažalost, sa velikim zakašnjenjem, tek predstoji.