PRIČA SA SELA: Svinjokolj u Osječanima (FOTO)

No u Osječanima se strogo pridržavaju propisa Evropske unije, da životinja prije klanja mora biti omamljena. I dok to na Zapadu čine raznim tehnološkim napravama, kod nas se za to koriste ušice bradvina. Razlika u tehnologiji je minimalna, a učinak je isti. A kada je već u pitanju Brisel, svinjokolj i peca rakije su najjači argument Osječanaca da ne treba ići u EU. Doduše, briga o ulasku u EU ove generacije neće imati.

U doba bivše države, svinjokolj je redovno bio za 29. novembar – Dan Republike. Tada bi građani pohrlili svojoj dragoj fameliji u Osječane, stižući otmjeno u fićama, tristaćima i varburzima. Nosili su naravno i bogate milošte: 200 grama kafe, ½ kg šećera, sok na raščinjanje i kesicu bombona za djecu. U grad su se vraćali sa dosta mizernim miloštama u vidu peka, krmenadli, čvaraka, kobasica… Rod se morao uvijek međusobno pomagati. Ali seljaci bi dali i više samo da idu nazad u grad. Domaćini su svo vrijeme imali osjećaj da im je došla sanitarna inspekcija koja zaviruje u svaki ćošak. A u djetinjstvu građani nisu bili takvi.

Tako je bilo prije, a sada počev od Aranđelovdana kada svinjokolj krene, ovaj posao obavlja ko kada stigne. Naravno, puno ovisi i o majstorima tog posla. Stari onejačali ili otišli crkvi, mlađi svileni kakvi jesu, toga se ne prihavataju, i mesa se late tek u tepsiji ili na roštilju. Zbog toga nije lako dobiti one glavne majstore kao što su: Mišo Simić, Rajko Cupe, Branimir Mimi Jović, Živko Skopljak, Brano Đuro…

No i svinja se drastično manje kolje. Od kako se počeo mjeriti pritisak i vaditi nalazi, ova godina je najgora. A nekad se tako dobro jelo. Nije bilo zamrzivača pa je zadnji susret sa svinjetinom bio za Veliku Gospojinu (a to je period duži od Časnog posta) a u međuvremenu se trgao kukuruz, oralo za pšenicu, zubilo (a zubača se rukama držala) pa se svinjokolju radovalo kao krsnoj slavi. Niko nije ima holesterol ili pritisak, ili nije znao za to. Pilo se više i rakije, a možda je rakija raščinjavala holesterol. A gdje je bolja nego u Osječanima.

Crveni u licu su se smatrali izuzetno zdravim a to što su imali pritisak 220/110 i što im je šuštalo u ušima je nešto drugo. Na Orozovića brdu je prije više decenija uz svinjokolj otišla baba Vidosavka, seoski šeret i zabava. Baba je nakon jednog ćevapa postala slučaj, u Osječanima legendarnog popa Prede, koji je profesionalno odradio svoj posao, poslavši babu po svim propisima na onaj svijet. No baba je bila stara, jela je samu mastinu, i ubila ju je količina. Tako bar kažu.

Ćevap i čvarke voljeli su i pojedini učitelji. Šampion u tome je bio stari učitelj Vovčuk Andrija. On je djeci u vrijeme svinjokolja uzgred napominjao da mnogo voli čvarke i krvavice. Kako je to bilo vrijeme kada je prut bio standardno pedagaško sredstvo za dizanje ocjena i popravljanje discipline u razredu, a učitelj Andrija ga je primjenjivao redovno i bio mu je omiljeno sredstvo, to su učenici ali i njihovi roditelji nastojali da umilostive učitelja. Učitelj to naravno nije odbijao, pa je njegova crna akt tašna, inače tanka kao daska, tih dana išla za Doboj okrugla kao lopta i prepuna svinjskih delicija.

Svinjokolju se raduju i lovci. Oni su se do svinjokola baš mučili, jer su svaki vikend morali klati i peći prase u novoj pečenjari kod lovačke kuće na Drijenovima. Sada će biti mnogo lakše, jer već ujutru mogu odmah u ranac da ubacuju: meso, kobasice, krvavice, švargle, čvarke, pa uz to čuturu sa sokom (lovci ne piju alkohol) i na kraju uzima se puška, municija i ker. Ker nije obavezan. Jer kako nalažu stroga lovačka pravila da se nakon lova svaki put u lovačkoj kući odsjede 3-4 sata, to kerovi postanu nemirni, kolju se, laju i dekoncetrišu lovce u ozbiljnom poslu. No o lovcima drugi put.

Svinjokolj u Osječanima teče. Meso zatim ide u pajc pa u sušare. A onda na sto. Doktori galame da se ne jede crveno meso i suvovina. Ali to je neka zapadnjačka podvala. Poznato je da nas Zapad mrzi. Kontra mišljenju Zapada i doktora je mišljenje članova Kafanskog instituta iz Osječana (Čale, Boro Kiko, Mišo, Stevica…) a oni smatraju da meso treba jesti. Meso se uvijek jelo. I kako piti rakiju bez meze. Bože pomozi, kud ide ovaj svijet.

Na fotografijama je svinjokolj u Nedićima. Stručno lice je Branimir Mimi Jović.