DOBOJSKI INFO PREDSTAVLJA: Vikend u Osječanima (FOTO)

Huka nabujalih potoka čula se na svakom koraku. Obilne padavine su i od najmanjih uvala i udubljenja pravile prava mala jezera. Kuće su bile okruživane vodom. Sve to za Osječance nije bilo ni malo idilično, nego više jezivo. A još ni svi krovovi u selu nisu sanirani od oluje prethodnog vikenda. Mnogo je problema napravilo nevrijeme. Ali Osječanci ne bi bili Osječanci kada to ne bi stoički preturili preko glave, čak videći i u svemu tome zrnce duhovitosti, jer kako rekoše da je zastoj u gradnji krovova u selu godinama (pa samim tim nema i pajdosa), a sada ljudi na svakom krovu i uz zveket i viku, crijep i koruge na krov dižu.

KUP TREBAVE

Turnir u fudbalu, sad već tradicionalni „Kup Trebave“ odigran je u veoma teškim uslovima, ali je ipak odigran. Zbog nevremena, neke utakmice nisu ni odigrane, ali su to uglavnom utakmice revijalnog karaktera. Pandam turniru u Osječanima su utakmice koje se igraju u bratskoj Rusiji, pa se dosta potencijalnih posjetilaca turnira opredijelilo za komforniju kućnu varijantu praćenja fudbala, naravno uz hladno pivo i mezu.

I tu nije nedostajalo zadovoljstva, jer nisu bili loši rezultati, čak dobri. Njemačka izgubila, Srbija pobijedila. A na turniru, pa na turniru pehar pobjedniku je otišao u Kožuhe. Ljepše bi bilo da je ostao u Osječanima, ali šta se može. Donosili su i igrači Trebave pehar pobjednika i iz Kožuha, i to za Ilinu. Što bi se reklo jedan jedan. Igra se dalje.

PARASTOS POGINULIM BORCIMA

U subotu je kod spomenika poginulim borcima i civilnim žrtvama rata u centru sela služen parastos. Bilo je loše vrijeme, kiša, ali se građana ipak skupilo. Na ovakvim događajima trebalo bi da nas je uvijek više, i ne može nikakva kiša, jako sunce ili bilo šta biti opravdanje za nedolazak na odavanje dužne pošte poginulim za odbranu kraja i naroda u njemu. Srbi ko Srbi. Bili su tu predstavnici partija, fudbaleri sa turnira, porodice poginulih, saborci, predstavnici boračkih organizacija.

Pero Popak i Radenko Čakar su se pobrinuli da sve bude dobro organizovano. Vjerujemo da će već naredni put prostor oko spomenika biti mali za još jedno podsjećanje na veliku žrtvu, poginulih naših sugrađana.

MIŠAKOVA PROMOCIJA

Treći događaj koji spada u inače rijetke kulturne događaje u selu, jeste promocija knjige Radovana Mišaka. Knjiga „Nasilničko samoubistvo jednog geohoma“ je i prije samog izlaska iz štampe privikla dosta pažnje u Osječanima. U strogu književnu kritiku upustili su odmah mnogi Osječanci i ne uzevši je u ruke. I šta bi drugo, raspalili su unaprijed po knjizi i po budućoj promociji. Nagađanja su bila vrlo maštovita. Osječanci ko Osječanci. Zna Mišak dobro svoje Osječance.

I kako to obično biva, bar kada je u pitanju promocija, kritičari su se prevarili, jer promocija je bila odlična. Istina, vrijeme je redukovalo dolazak mnogih uglednih gostiju, ali onih 15-tak koji su bili bili su uglavnom visoko obrazovani, ugledni ljekari, advokati, inžinjeri, profesori... Društvo par ekselans. Kao na Kolarcu. Mišak, svečano obučen, prisutne je prvo domaćinski pozdravio, a zatim je krenulo predstavljanje djela. A Radovan bilo šta da radi, radi to na originalan način. Nakon predstavljanja knjige, Mišak je pričao svoje dogodovštine iz 35-petodnevnog službovanja u JNA. Prisutni su padali od smijeha slušajući te priče. I da ne zaboravimo. Kao i na promocijama u najotmjenijim salama, Vilom M su odzvanjali akordi gitare kantautora Đorđa Gavrića, čovjeka koji se iz Skipovca vinuo u daleku Ameriku, a onda opet ovamo rodnoj grudi, zakratko poput laste sletivši u Mišakovu Vilu M na ovu promociju. Bilo je i bogato posluženje. Mišak nije štedio ni hranu ni piće. Rakija ko grom. Pa kako onda ne popiti. A nije bilo vjerovatno da bi milicija čučala po takvom vremenu i vrebala vozače na nekom od bulevara u Đurčićima. Bili vozači ili ne - svi su pili. Svi osim Radovana. I svi su došli kući živi i zdravi po silnom nevremenu. Ne ne, ne preporučujemo piće i vožnju. To nikako. To je važilo samo za Mišakovu promociju.

Među uglednim gostima čast ljubitelja književnosti iz Osječana su branili Šumo, Miroslav Cvijanović– Mrki, i Vojo Čakar. Međutim ubrzo su shvatili da je Mišakovo djelo isuviše komplikovano za razmatranje i analizu pa su napustili učešće u diskusiji i posvetili se ovalu meze i rakiji. Tu su bili puno kompetentniji.

Šumo je svo vrijeme isčekivao svog druga Braneka. No, kako je to veče bilo Božije navodnjavanje Blagojevića, te im je do puta trebao čamac, Branek nije došao.

Sve u svemu bila je to jedna promocija za pamćenje. Radovan je svima prisutnima poklonuo knjigu sa posvetom. A svi oni koji nisu došli, imaće priliku za popravni. Mišak piše novu knjigu.