DOBOJ: Nosioci razvoja grada na okupu 53 godine poslije
- Autor Sanja Čakarević Nezavisne novine
- 1 komentar
Nije da se hvalimo, ali mi smo bili nosioci industrijalizacije Doboja, jer smo radili u tada najvećim preduzećima, poručili su nekadašnji đaci prve generacije Tehničke škole, koji su se proteklog vikenda okupili 53 godine nakon što su završili srednjoškolsko obrazovanje.
"Čak mi kao srednjoškolci imali smo skoro u svojim firmama status više stručne spreme ili čak visoke. I sa znanjem smo bili tu negdje. Radilo se u 'Trudbeniku', 'Niskom naponu', 'Metalomontaži', kolega hemičar je radio u Ljubiji u rudnicima, neke kolege su radile u Srbiji u 'Petru Drapšinu'", priča Ilija Bošnjak.
"Ja sam jedno vrijeme radio ovdje u 'Montaži' u Doboju, dvije godine, onda sam otišao u Sloveniju studirati s pokojnim Gojkom Đelićem, studirali smo mašinstvo i u FAP-u sam se zaposlio u Ljubljani. To je preduzeće za automatizaciju prometa. Radili smo na cestama, na telekomima, željeznicama", prisjetio se Muhamed Didić.
Neke đake život je odveo daleko od industrijskih hala, pa je tako general u penziji Milan Torbica, nekadašnji komandant Ratnog vazduhoplovstva VRS, kao stipendista završio vojnu akademiju.
Iz školskih dana se prisjetio jedne anegdote, koja ga je mogla koštati izbacivanja iz škole.
"Ja sam bio zadnju godinu u Đačkom domu. Na kraju smo nas četvorica izbačeni prije mature zbog toga što smo ukrali prase upravniku doma za 1. maj (smijeh). Mi smo izmišljali da smo bili gladni, a to je bio nestašluk đački. Kada je Nastavno vijeće škole glasalo, direktor je bio uzdržan, svi su bili 'za' da ostanemo", ispričao je Torbica.
Od 29 maturanata prve generacije njih devet više nije među živima, zrele godine i život daleko od Doboja spriječili su mnoge da dođu na družnje, ali godišnjica mature nekima je bila povod da se vrate u ovaj grad.
"Specijalno zbog toga sam došao. Ovako, ovi sastanci me posebno raduju, to je dio te nostalgije koja mene privlači. Nijemci ne mogu shvatiti kada im kažem - za mene je nostalgija sok, odnosno sirup od zove, koji su moja mati i moja baba ovdje pravile", kaže Dragan Buntić, koji živi u Njemačkoj.
Tehnička škola osnovana je zahvaljujući profesorima Štefku Filipjaku i Dragu Blagojeviću, pričaju nekadašnji đaci, ništa manje značajni nisu bili ni ostali predavači, a sa sjetom pominju i direktora Muhameda Salkičevića.
Čitaoci reporteri
Podjelite sa ostalim našim čitaocima ono što svakodnevno vidite, sa čime se susrećete, vaše utiske sa putovanja, neobične sutuacije kojima ste prisustvovali i zabilježili ih svojim foto-aparatom tokom ljetovanja, zimovanja, izleta... Pišite nam na našu email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Srodni članci
1 komentar
-
Kako su to ovi likovi bili "nosioci razvoja"? Sta su to nosili a sta razvili. Da su digli glas kada je trebali mi i danas srecno zivjeli a oni su dozvolili da nas seljacine uvedu u krvavi rat. Sva ta "inteligencija" tadasnja je zabila glavu u pijesak a isplavale su "face" koje im nisu bile ni do koljena. Pokazalo se da je greska sto su takvi ljudi vladali sto su nas sve tako lako ostavili na cjedilu. Ne bem vas 2%!