DOBOJSKI INFO PREDSTAVLJA: Informaciju o sudskom sporu po tužbi tužitelja „Saša-trade“ d.o.o. Doboj radi naknade materijalne štete zbog elementarne nepogode – poplave

 I N F O R M A C I J A

O SUDSKOM SPORU PO TUŽBI TUŽITELjA „SAŠA-TRADE“ D.O.O. DOBOJ RADI NAKNADE MATERIJALNE ŠTETE ZBOG ELEMENTARNE NEPOGODE – POPLAVE

Privredni subjekt „SAŠA-TRADE“ d.o.o. Doboj je pred Okružnim privrednim sudom u Doboju pokrenuo parnični postupak protiv Grada Doboj radi naknade materijalne štete na robi i opremi preduzeća nastale uslijed elementarne nepogode – poplave koja je zadesila Grad Doboj u maju mjesecu 2014. godine, u visini od 1.500.000,00 KM po prvobitnom zahtjevu, koji je preciziranjem i uređenjem tužbe opredijeljen na iznos od 4.200.424,30 KM.

Imajući u vidu zakonsku neutemeljenost i visinu tužbenog zahtjeva koji nije objektivno postavljen i nije dokumentovan relevantnom dokumentacijom, te prikrivanje činjenica koje mogu imati značaj u predmetnom sporu, mišljenja smo da bi Skupština Grada Doboj, kao organ odlučivanja i kreiranja politike Grada Doboj iz člana 39. Zakona o lokalnoj samoupravi, trebala zauzeti svoj stav po osnovu predmetnog pitanja i predložiti dalje aktivnosti na rješavanju istog, naročito, jer su u konkretnom tužbenom zahtjevu iskrivljene opštepoznate činjenice iz Izvještaja o postupanju u vanrednoj situaciji prouzrokovanoj poplavom broj: V-02-107/14, a koji Izvještaj je Skupština Grada prihvatila Zaključkom broj.01-013-184/14 od 09.06.2014. godine (objavljen u „Službenom glasniku Grada Doboj“ br:5/14), kao i akata o realizaciji programa oporavka od poplava, a koje je Skupština Grada Doboj usvajala, odnosno, sa kojima je bila upoznata od strane relevantnih organizacija.

Nije sporna činjenica da je Grad Doboj 15.05.2014. zadesila elementarna nepogoda-poplava velikih razmjera koja je imala za posljedicu, pored ostalog, i uništenje materijalnih dobara pravnih lica koja su svoje poslovanje obavljali na teritoriji Grada zahvaćenoj poplavom, pa kako je i tužilac svoju poslovnu djelatnost obavljao u dijelu Grada koji je bio zahvaćen poplavom, to je shodno tome i on, kao i svi drugi privrednici, pretrpio štetu nad svojim materijalnim sredstvima.

Predmetni tužbeni zahtjev, prema našem mišljenju, nije osnovan iz razloga nepostojanja pravnog osnova za isticanje zahtjeva za potraživanje naknade materijalne štete uzrokovane višom silom-elementarnom nepogodom, a sama visina materijalne štete čija se naknada traži u ovoj parnici nije u potpunosti dokumentovana, odnosno nije dokumentovana validnom dokumentacijom i dokazima koji su nesporni /lager lista, lista osnovnih sredstava i opreme, ostvarena dobit iz ranijih godina, te ostali važni elementi iz finansijskih izvještaja, odnosno knjigovodstvene evidencije tužioca/. Pravni osnov svog zahtjeva tužilac temelji na odredbama člana 22. stav 1. pod b) tada važećeg Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS“ br:121/12) u daljem tekstu Zakon o zaštiti i spasavanju, navodeći da tuženi nije na vrijeme preduzeo sve neophodne mjere zaštite i spasavanja koje zakon nalaže, odnosno da je sa zakašnjenjem proglasio vanredno stanje i da je zbog toga, u navedenoj poplavi, a i poslije nje, pretrpio štetu u visini od 4.200.424,30 KM, koja se sastoji iz obične štete, naknade štete u vidu izgubljene dobiti i naknadne štete po osnovu izgubljene dobiti koju je mogao ostvariti da nije došlo do uništenja robe.

Grad Doboj je u izjašnjenju na tužbu dostavljenog Pravobranilaštvu RS-Sjedištu zamjenika u Doboju osporio navode tužbe u cijelosti, kako u pogledu pravnog osnova tužbenog zahtjeva tako i u pogledu činjeničnog osnova i visine predmetnog tužbenog zahtjeva, ističući procesne prigovore za vođenje spora, uz pozivanje na odredbe materijalnih propisa koji uređuju predmetnu oblast.

U nastavku ove Informacije iznosimo relevantne odredbe Zakona o zaštiti i spasavanju, kojim propisom kao „lex spacialis“ su bliže uređena pitanja sistem zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama.

Pojam vanredne situacije je definisan odredbama člana 5. tačka a) Zakona o zaštiti i spasavanju kao situacija u kojoj su rizici i prijetnje ili posljedice katastrofe takvog obima i intenziteta da njihov nastanak ili posljedice nije moguće spriječiti ili otkloniti redovnim djelovanjem nadležnih organa i službi, zbog čega je za njihovo ublažavanje i otklanjanje neophodno upotrijebiti posebne mjere, snage i sredstva uz pojačan režim aktivnosti, a odredbama člana 2. navedenog Zakona je propisano da je sistem zaštite i spasavanja objedinjen oblik upravljanja i organizovanja snaga i subjekata sistema zaštite i spasavanja na sprovođenju preventivnih i operativnih mjera u izvršavanju zadataka zaštite i spasavanja ljudi i dobara od posljedica elementarnih nepogoda, katastrofa, koje mogu ugroziti stanovništvo, materijalna i kulturna dobra, uključujući i mjere oporavka od nastalih posljedica, dok su odredbama člana 7. Zakona definisani subjekti sistema zaštite i spasavanja, a članom 8. snage za zaštitu i spasavanje.

Iz naprijed navedenih odredaba jasno proizilazi da se radi o jedinstvenom sistemu zaštite i spasavanja RS, a prava i obaveze subjekata sistema zaštite i spasavanja-organa, su utvrđene odredbama člana 18, 20, 21. i 22. Zakona o zaštiti i spasavanju, na način uzajamne povezanosti i koordinacije odlučivanja i sprovođenja mjera i zadataka u jedinstveno postavljenom sistemu zaštite i spasavanja koji čine i republički organi i organizacije, a koju činjenicu tužilac nije imao u vidu, te je uglavnom paušalnim zaključcima iznio tvrdnje koje nisu tačne.

Nadalje, nijednim pozitivnim propisom koji egzistira u pravnom poredku RS nije propisano koliko vremena prije nastupajuće opasnosti je potrebno proglasiti vanrednu situaciju i dati znak uzbunjivanja, pa je krajnje proizvoljna i neargumentovana tvrdnja tužioca iznesena u predmetnom tužbenom zahtjevu da je tužena kasno preduzela te radnje.Odredbama člana 39. stav 1, 2.i 4. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano da se vanredna situacija proglašava odmah po saznanju o neposrednoj opasnosti od nastupanja vanredne situacije, a može biti proglašena i nakon nastupanja, ako se neposredna opasnost nije mogla predvidjeti ili ako zbog drugih okolnosti nije mogla biti proglašena odmah poslije saznanja za neposrednu opasnost od nastupanja vanredne situacije, da se vanredna situacija za Republiku, odnosno dio teritorije Republike proglašava ako postoji neposredna opasnost koja će zahvatiti ili je već zahvatila najmanje dvije opštine ili ako opština nema mogućnost za adekvatno postupanje u vanrednim situacijama, a odredbama člana 41. stav 1. Zakona je propisano da odluku o proglašavanju vanredne situacije, na prijedlog nadležnog štaba za vanredne situacije donosi načelnik/ gradonačelnik za područje opštine/grada, a u stavu 2. istog člana je propisano da odluku o proglašenju vanredne situacije za teritoriju Republike ili dio teritorije Republike donosi Vlada na prijedlog Republičkog štaba za vanredne situacije.

Odredbama člana 64. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano da „Osmatranje, obavještavanje i uzbunjivanje predstavlja skup organizovanih aktivnosti na prikupljanju, obradi i prenošenju podataka o pojavama u prirodi i događajima u okruženju koji mogu ispoljiti štetno i opasno djelovanje na ljude i materijalna dobra, obavještavanju i animiranju nadležnih organa, institucija i građana radi preduzimanja preventivnih i operativnih mjera zaštite i spasavanja, te po potrebi njihovo uzbunjivanje.“.Isto tako članom 87. stav 1. istog Zakona je propisano da „Republički hidrometeorološki zavod i nadležni republički organ za vodoprivredu i javna vodoprivredna preduzeća, shodno izvještajima i prognozama, obavještavaju operativno-komunikativni centar i nadležne štabove za vanredne situacije o nivoima vodostaja, proglašenoj fazi odbrane, razvoju situacije i mjerama koje se preduzimaju.“.

Članom 119. stav 1. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano da je osnovni zadatak sistema osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja otkrivanje, praćenje i prikupljanje podataka o svim vrstama opasnosti koje mogu ugroziti ljude, životnu sredinu, materijalna dobra i kulturna dobra, a stavom 3. istog člana su navedeni subjekti sistema osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja i to: operativno-komunikativni centar, republički organi uprave, nadležne organizacione jedinice ministarstva, privredna društva i druga pravna lica koja se u okviru svoje redovne djelatnosti bave osmatranjem, evidentiranjem, analizom i prognoziranjem određenih pojava i stanja, pored ostalog i u hidrometeorologiji, a stavom 4. je propisano da su subjekti iz predhodnog stava koji operativno prikupljaju podatke dužni da obavještavaju operativno- komunikativni centar o opasnostima, pored ostalog, i od vode i da dostavljaju analize, prognoze i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama, vodama iznad dozvoljenih vrijednosti i sve druge prikupljene podatke o pojavama koje mogu ugroziti ljude i materijalna dobra.Članom 120. Zakona je propisano da u cilju otkrivanja i praćenja opasnosti od elementarnih nepogoda i drugih nesreća, obavještavanja i uzbunjivanja Republička uprava civilne zaštite organizuje jedinstven sistem osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja, a odredbama člana 128. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano da se uzbunjivanje organizuje kao jedinstven sistem na nivou Republike, opštine, odnosno grada, te da opština, grad obezbjeđuju tehnička i druga sredstva za potrebe uzbunjivanja i vrši njihovo održavanje.

U periodu neposredno prije nastupanja vanredne situacije Grad je aktom Republičke uprave civilne zaštite broj:10/1.02/216-11-28/14, proslijeđenim Gradu dana 12.05.2014.godine pod nazivom vremenska prognoza – upozorenje, obaviješten, između ostalog, da se u Republici Srpskoj očekuju padavine od 20 do 50 litara po m2 i da je neophodno da se preduzmu mjere u skladu sa Planom odbrane od poplava u Republici Srpskoj u 2014. Navedeni akt je zapravo jedini zaprimljeni akt obavještavajućeg karaktera koji je dostavljen Gradu, uprkos obavezama organa iz naprijed citiranih odredaba Zakona o zaštiti i spasavanju, a naročito zaduženih organa u smislu odredaba člana 87. Zakona.

Navedenim, vrlo uopštenim i nesadržajnim aktom, Grad nije upozoren na nivo vodostaja, nije obaviješten o razvoju situacije, niti mjerama koje se preduzimaju. Ipak, uvažavajući sadržaj predmetnog akta, Grad je sadržaj istog emitovao na programu Radio Doboja u uzastopnom trajanju od tri dana, što je konstatovano i u Izvještaju Grada o postupanju u vanrednoj situaciji prouzrokovanoj poplavom.

Nadalje Plan odbrane od poplava u Republici Srpskoj u 2014. („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 6/14), na koji se Republička uprava civilne zaštite oslanja u predmetnom aktu, u odjeljku 1. u okviru tačke 4. precizira slijedeće postupanje: „Uspostaviti efikasan sistem osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja na područjima povećanog rizika od poplava“, sa učesnicima: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Javna ustanova „Vode Srpske“ i Republička uprava civilne zaštite i neposrednim izvršiocima, među kojima su gradovi i opštine, te niz vodoprivrednih preduzeća od kojih je veći broj u fazi stečaja. Iz navedenog Plana je takođe jasna nesamostalnost Grada u funkcionisanju sistema osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja, odnosno očita je zavisnost od postupanja republičkih organa.

Pored činjenice da je komunikacija i razmjena podataka između Ministarstva sigurnosti BiH i institucija i organa BiH i entiteta kontinuirano vršena preko Operativno-komunikacijskog centra BiH, koji je kako proizilazi iz akta Ministarstva sigurnosti BiH br:09-2-04-1-5049-4/14 i prateće dokumentacije, pored uprava civilne zaštite Federacije BiH i Brčko Distrikta, blagovremeno obavještavao i Republičku upravu civilne zaštite RS o situaciji za dane 13. 14. i 15. maja 2014. godine, ali Republička uprava civilne zaštite RS nijednim dopisom o tim saznanjima nije obavještavala Grad Doboj.

I pored toga što Grad nije blagovremeno, kontinuirano i adekvatno obavještavan, odnosno nije nikako obavještavan, od strane nadležnih republičkih organa o vodostajima, fazama odbrane od poplava, potencijalnom razvoju dalje situacije i ostalim presudnim činjenicama koje bi mogle eventualno imati uticaj na aktivnosti Gradskog štaba za vanredne situacije neposredno prije proglašenja vanredne situacije, Grad je ispoštovao odredbe Zakona o zaštiti i spasavanju i Pravilnika o uzbunjivanju i postupanju građana u slučaju opasnosti, te je po saznanju o opasnosti po Grad nadležni organ Grada proglasio vanrednu situaciju dana 15.05.2014.godine u 8.00 časova, odnosno neposredno po održavanju sastanka Gradskog štaba, dok je Vlada RS vanredno stanje za Republiku proglasila 17.05.2014. godine. Isto tako Grad je izvršio zakonsku obavezu uzbunjivanja građana sa početkom u 9,00 časova koje je ponavljano sve do 11,00 časova, a u 10,30 časova voda je probijanjem izgrađenih nasipa na magistralnom putu M-17 i nasipa od ušća potoka Liješanj u rijeku Bosnu, ušla na područje Grada.

Iz prethodno navedenog jasno proizilazi zaključak da se aktivnosti Grada, u kontekstu navoda iz tužbe, ne mogu povezati sa nastupanjem i posljedicama elementarne nepogode. U prilog ovoj činjenici mogu se dodati i rezultati izvršene revizije učinka od strane Glavne službe za reviziju javnog sektora RS pod nazivom „Prevencija od poplava“, čiji je predmet, u inicijalnoj fazi bio i Grad Doboj. U predmetnom izvještaju o izvršenoj reviziji broj: RU-004/14 preporuke za otklanjanje utvrđenih nedostataka date su isključivo organima i organizacijama republičkog nivoa, a između ostalog, na strani 22. izvještaja konstatovano je i da „U uslovima u kojima ne postoje jasne politike i adekvatan strateški i regulatorni okvir, delegiranje zadataka i odgovornosti nižim nivoima, prije svega javnim ustanovama i jedinicama lokalne samouprave, je vrlo otežano“. Važno je napomenuti i da Glavna služba za reviziju javnog sektora predstavlja potpuno nezavisnu instituciju koja obavlja reviziju vlade, ministarstava, jedinica lokalne samouprave kao i širok spektar drugih javnih institucija i organizacija, te da je stoga i mišljenje iste profesionalno i nezavisno.

Nadalje, predmetni tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete nastale usljed elementarne nepogode - poplave, u maju 2014. godine, tužilac temelji i na odredbama člana 154, 155,158.185,186, 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima-u daljem tekstu:ZOO, a da nijednim priloženim dokazom ne potvrđuje da je Grad odgovoran za štetu uzrokovanu višom silom, niti ta odgovornost proizilazi iz navedenog materijalnog propisa. Predmetni zahtjev ne sadrži osnovni princip opšteg načela naknade štete propisan odredbama člana 154. ZOO koji glasi da ko drugome prouzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ukoliko se ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Osnovne kumulativne pretpostavke postojanja odgovornosti za štetu jesu: štetna radnja, šteta, uzročnost i protivpravnost, a koje pretpostake u predmetnoj tužbi nisu ispunjene. Pomenuta poplava je shodno odredbama člana 5. tačka g) i v) Zakona o zaštiti i spasavanju imala značenje elementarne nepogode hidrometereološkog porijekla prouzrokovana djelovanjem prirodnih sila većih razmjera koja je ugrozila zdravlje i život ljudi na poplavljenom području Grada, uz pričinjavanje štete velikog obima, te je svojom veličinom, intenzitetom i neočekivanošću poprimila obilježje katastrofe, a čiji nastanak nije bilo moguće spriječiti ili otkloniti redovnim djelovanjem nadležnih službi, republičkih organa uprave i organa jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada.

Dakle, Grad nije svojim činjenjem uzrokovao nastanku elementarne nepogode-poplave, niti ju je mogao spriječiti, pa samim tim nebi mogao biti odgovorna za eventualnu štetu iz predmetnog zahtjeva. Grad je postupanjem u skladu sa Zakonom o zaštiti i spasavanju proglasio vanrednu situaciju i izvršio uzbunjivanje građana na koji način nije protupravno postupao. Protivpravnost postoji u slučaju kad se nekom ljudskom radnjom krše određene pravne norme kojima se štite imovinski interesi ili neimovinski interesi koji se brane imovinskim sankcijama. Međutim nemora svaka radnja kojom je izazvana šteta da bude i protivpravna. Shodno naprijed navedenom, ne može se utvrđivati bilo kakva uzročno posledična veza između nastanka elementarne nepogode koja je prouzrokovala štetu i blagovremenosti oglašavanja vanredne situacije i uzbunjivanja. Sve da je i ranije oglašena vanredna situacija, šteta bi svejedno nastala, obzirom na količinu, intenzitet i neočekivanost dotoka vode u Grad.

Grad nije svojim činjenjem ili propuštanjem uzrokovao nastanku elementarne nepogode-poplave, niti ju je mogao spriječiti, a niti je u njegovoj nadležnosti izgradnja i održavanje odbrambenih objekata koja obaveza je Zakonom o vodama RS povjerena Javnoj ustanovi „Vode Srpske“, pa samim tim nebi mogao biti odgovoran za eventualnu štetu iz predmetnog zahtjeva. Grad je postupanjem u skladu sa članom 39. Zakona o zaštiti i spasavanju u vanrednim situacijama i proglasio vanrednu situaciju i izvršio uzbunjivanje građana odmah po saznanju o neposrednoj opasnosti od nastupanja vanredne situacije, na koji način nije protupravno postupao.

Pored stavljanja naprijed navedenih prigovora, Grad je osporavao i činjenične navode tužbe obzirom da su isti netačni i ne proizilaze iz dokumentacije priložene uz tužbu.

U prvobitnoj tužbi pisanoj 12.05.2017. godine tužilac iznosi 4 lokacije na kojima je imao robu i opremu i to lokaciju sjedišta preduzeća, maloprodajni objekat br. 3 u ul. Cara Dušana bb. magacin Atlantik na obali rijeke Bosne, koji objekat se nalazi u vodozaštitnom pojasu neposredno pored rijeke Bosne i skladište u Pločniku. U preciziranoj tužbi tužilac iznosi da se u Pločniku nalaze 3 magacina sa robom, ali ničim ne dokazuje svoju tvrdnju, odnosno postojanje navedenih magacina.

Iz obrazaca Š-07 sačinjenih od strane Komisije za procjenu štete imenovane od strane Gradonačelnika Grada, proizilazi da je tužilac svoje poslovanje u vrijeme poplave obavljao u sjedištu preduzeća na adresi Autopijaca niz IV br.28a, u maloprodajnim objektu br. 2. na istoj adresi i maloprodajnom objektu br. 3. u ul. Cara Dušana bb. U spisu navedene Komisije pored ostale dokumentacije, se nalazi i kopija rješenja o registraciji tužioca kod Okružnog privrednog suda u Doboju br. 60 0 Reg-11-000 591 od 07.11.2011. godine, rješenje Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti Grada Doboj od 14.05. 2013. godine kojim se tužiocu odobrava usklađivanje predmeta poslovanja sa Uredbom o klasifikaciji djelatnosti RS prodajnog objekta br. 2. na Autopijaci, poslovni prostor 19. kao i rješenje istog Odjeljenja od 26.11.2013. godine kojim se odobrava tužiocu otvaranje prodavnice br. 3. u ul. Cara Dušana u Doboju.

Dakle u skladu sa zahtjevom tužioca i datom izjavom Komisija je izvršila popis i procjenu štete za navedene lokacije, a postojanje drugih lokacija na kojima je tužilac eventualno držao robu, a koje tužilac navodi u tužbi, nisu prijavljene nadležnoj Komisiji, niti je njihovo legalno postojanje tužilac bilo čime dokazao, izuzev što ih u svojim izvještajima navodi komisija imenovana od strane tužioca koja je vršila popis, a koja u smislu odredaba člana 56. Zakona o zaštiti i spasavanju nije ovlaštena za utvrđivanje štete nastale od posljedica elementarne nepogode i druge nesreće.

Pored toga iz samog Zakona o zaštiti i spasavanju ne proizilazi obaveza tužene da nadoknadi štetu nastalu kao posljedicu prirodnih nepogoda, koje u biti predstavljaju višu silu i izvan kontrole su tužene.Odredbama člana 155. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano koje obaveze finansiranja ima opština/grad, pa u tački g) stoji saniranje dijela štete nastale od elementarnih nepogoda i nesreća u skladu sa materijalnim mogućnostima i odlukom nadležnog organa. Grad u zatečenoj situaciji nije imao materijalnih mogućnosti za saniranje niti dijela nastalih šteta, obzirom da se budžet Grada u postpoplavnom periodu ostvarivao sa veoma niskim procentom u odnosu na planirano punjenje, a za kreditno zaduženje nikada nije dobio saglasnost nadležnog ministarstva, te nije ni mogao donijeti odluku o materijalnoj pomoći poplavljenim građanima i pravnim subjektima. Isto tako odredbama člana 56. stav 2. Zakona o zaštiti i spasavanju je propisano da Vlada odlučuje o pružanju pomoći lokalnim samoupravama za otklanjanje štete većeg obima, što je i učinjeno putem Fonda solidarnosti za obnovu RS.

Isto tako nisu tačni navodi tužbe da je voda u vrijeme označeno u samoj tužbi poplavila sve lokacije na kojima je tužilac imao objekte sa robom i opremom, a ništa manje nije od značaja i činjenica da se neki od objekata nalaze u vodozaštitnom pojasu u neposrednoj blizini rijeke Bosne.

Navodi tužbe da tužilac nije do sada dobio bilo kakvu finansijsku pomoć od bilo kojeg organa nisu tačni, a što proizilazi iz dokaza u kojima se potvrđuje da je po osnovu EU programa za oporavak od poplava dobio iznos od 85.000,00 KM, kao i iznos od 88.000,00 KM po osnovu sredstava iz Fonda solidarnosti za obnovu RS, čiju realizaciju je sprovodilo Udruženje privrednika 15. maj Doboj, a po Zaključku Upravnog odbora Fonda solidarnosti br:04-FS-414-472/15 od 22.07.2015. godine. Koliko je tuženoj poznato poplavljeni privredni subjekti su dobijali pomoći i od drugih donatora, ali tužena o tim činjenicama nema podatke, kao ni podatke o oslobađanju obaveze PDV-a i drugih poreskih obaveza, a kojih je bilo /porez na imovinu i sl./. Naprijed navedeno, sasvim opravdano, govori o tačnosti navoda tužbe.

Tužilac se u tvrdnji o eventualno zakašnjeloj vanrednoj situaciji poziva i na izjave povjerenika za Grad Doboj, ali ni iznesene tvrdnje povjerenika nebi mogle imati značenje valjanog dokaza u ovoj parnici iz razloga što je povjerenik za Grad Doboj, imenovan Naredbom Republičkog štaba za vanredne situacije broj: 04-4/14 od 19.05.2014., odnosno 05-2/14 od 20.05.2014. godine, dakle poslije poplave, sa zadatkom da „zbog slabosti u podjeli humanitarne pomoći, te provođenju mjere odvoza kabastog smeća sa područja Grada Doboja“, rukovodi radnjama pri otklanjanju posljedica od poplave, te za ocjenu ranijih i uopšte drugih postupaka Grada, naročito u fazi neposredne opasnosti od poplava, kada nije bio čak ni prisutan u Gradu, nema neposrednih saznanja, izuzev ličnih zaključivanja o navedenom događaju prikupljenih od drugih osoba po principu rekla-kazala.

Napominjemo da postupajući sudovi u do sada vođenim parnicama i prekršajnim postupcima nisu donosili realne odluke u pogledu događanja vezanih za poplave iz 2014. godine, a što očigledno proizilazi iz prekršajnih postupaka zbog neispunjavanja obaveza propisanih odredbama člana 28. 29. i 34., a u vezi člana 165. Zakona o zaštiti i spasavanju, odnosno neodazivanja mobilizaciji.Prekršajni postupci su vođeni protiv 10 pravnih lica od kojih je za 5 njih obustavljen postupak, 3 su oslobođena, a dva su uslovno kažnjena. Isto tako protiv 18 fizičkih lica, iz istih razloga su vođeni prekršajni postupci od kojih je sud 1 obustavio, 1 oslobodio, 15 uslovno kaznio, a 1 lice novčano kaznio sa 100,00 KM. Na sve odluke suda Grad je ulagao žalbe koje je drugostepeni sud odbio. Iz navedenih razloga, a uz pomoć i pravosudnih organa, sistem zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama je totalno dezorganizovan, obzirom da nijedan subjekt ili obvezanik mobilizacije neće se odazvati pozivu za mobilizaciju i za taj postupak neće snositi zakonske posljedice.

Iz navedenih razloga izražavamo opravdanu sumnju da će postupajući sud i u ovom slučaju realno cijeniti sve materijalne dokaze u predmetnoj parnici i pravilno primijeniti materijalne propise, iz kojeg razloga putem ove Informacije o naprijed navedenim činjenicama upoznajemo Skupštinu Grada, kao organ odlučivanja i kreiranja politike Grada iz člana 39. Zakona o lokalnoj samoupravi, radi zauzimanja stava po predmetnoj tužbi.

PREDLAGAČ GRADONAČELNIK GRADA

PRIJEDLOG

Na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 97/16), člana 35. stav 2. Statuta Grada Doboj („Službeni glasnik Grada Doboj“ broj: 1/17) i člana 128. Poslovnika o radu Skupštine Grada Doboj („Službeni glasnik Grada Doboj“ broj: 1/17), Skupština Grada Doboj donosi

Z A K Lj U Č A K

1. Prihvata se Informacija o sudskom sporu po tužbi tužitelja „SAŠA-TRADE“ d.o.o.. DOBOJ radi naknade materijalne štete zbog elementarne nepogode-poplave.

2. Konstatuje se da su navodi tužbe koji se odnose na činjenice iz Izvještaja o postupanju u vanrednoj situaciji prouzrokovanoj poplavom broj: V-02-107/14, prihvaćenog Zaključkom Skupštine Grada broj.01-013-184/14 od 09.06.2014. godine (objavljen u „Službenom glasniku Grada Doboj“ br:5/14) iskrivljene i netačne, kao i činjenice u vezi raspodjele pomoći o kojima je Skupština Grada informisana putem organizacija koje su provodile projekte oporavka od poplava.

3. Zadužuje se Gradonačelnik Grada da ovaj zaključak zajedno sa Informacijom dostavi zakonskom zastupniku Grada Pravobranilaštvu RS-Sjedište zamjenika u Doboju u svrhu daljeg vođenja predmetnog postupka.

4. Ovaj zaključak stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Grada Doboj.

REPUBLIKA SRPSKA
SKUPŠTINA GRADA DOBOJ