DOBOJ: Kroz snijeg po skromnih 50 KM pomoći

Šta se može sa toliko novca i na šta će ga potrošiti, malo ko od njih je želio reći, pa su redom izbjegavali susret sa "sedmom silom", pred koju su na nagovor čelnika GBO stala samo dva ratna vojna invalida.

"Ma, ništa, šta će se moći sa 50 KM, nisam ja dobio, pošto sam predsjednik Mjesnog odbora, ja sam delegirao drugog člana, ali s njim sam došao tu. To je samo, eto, da se zna da je danas Dan invalida, hvala ovim što su pozvali nas, iz Boračke", kaže Velemir Dejanović, RVI četvrte kategorije.

Dobojska Boračka organizacija je, naime, povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom u spomen-sobi organizovala podjelu sredstava za deset ratnih vojnih invalida sa dobojskog područja.

"Ovih deset članova smo odabrali tako što smo kontaktirali na terenu ljude koji su zaduženi u mjesnim odborima. Oni daleko bolje znaju nego mi sa ovog mjesta. Uzeli smo po dva člana sa naših brda, Trebava, Vučijak, Krnjin, Ozren i grad", rekao je Dušan Đekanović, predsjednik Odbora ratnih vojnih invalida u GBO.

On je priznao da su uručena sredstva skromna, ali ih, kaže, za veće iznose ograničavaju finansijske mogućnosti.

Po svojih 50 KM iz Majevca je došao Branko Đalić, RVI pete kategorije, čija četvoročlana porodica mjesečno živi od 200 KM invalidnine, koja mu je, kaže, jedino primanje koje ima.

"Da mi nije familije iz inostranstva da mi pomaže i za školovanje djece, ne bih mogao živjeti nikako, morao bih ići da prosim. Radio sam u 'Trudbeniku' 30 godina i sada ta firma ne postoji. Ja sam na birou, žena na birou, kćerka treći razred medicinske škole, sin 19 godina", priča Đalić.  

Primanja Velemira Dejanovića su sedamdesetak KM veća od Đalićevih, ali ni on od njih, kaže, ne može da izdržava porodicu, pa s obzirom na to da živi na selu, obrađuje zemlju koju je naslijedio.

"Radio sam 33 godine u 'Bosnaprevozu', bio sam vozač, međutim kako sam invalid, sve moje mogućnosti za rad su oduzete, a moraš živjeti. Bavim se poljoprivredom", kaže Dejanović.