Nema pečenja rakije u EU?!

Na primjeru Hrvatske najbolje se vidjelo šta je snašlo tamošnje proizvođače rakije, a pri tome treba naglasiti da se radi isključivo o običnim seljacima koji peku rakiju u kazanima za sebe, što znači da se uopšte ne radi o velikim proizvođačima za šire tržište.

Sada hrvatski seljak koji peče rakiju mora po zakonu da se registruje u najbližoj ispostavi Carinske uprave kao „mali proizvođač alkoholnih pića“ i da plaća državi akcize.

Registracija mora biti učinjena najkasnije osam dana prije početka pečenja rakije, a prema pravilniku, koji je donesen mnogo prije ulaska u EU, svaki vlasnik rakijskog kotla mora imati završen kurs za destilera?!

Takođe, propisana je i obaveza da mora prijaviti objekat u kome pravi rakiju.

A zatim, kada sve to uradi, seljak smije da proizvede najviše 50 litara rakije, a za sve što proizvede preko toga – mora da plati evro po litru.

Akciza se plaća i za rakijski kotao, i to blizu 15 evra za kotao veličine do 100 litara, a za onaj preko 100 litara mora da plati državi oko 30 evra.

U Hrvatskoj se takva rakija proizvedena za sopstvene potrebe ne smije prodavati, a onaj koga inspektori uhvate u kršenju ovih zakona – biće kažnjen sa novčanom kaznom u iznosu od 700 evra, pa sve do 14.000 evra?!

Tako će, navode stručnjaci, i srpski seljak nakon potpadanja pod briselske zakone za svaki proizvedeni litar rakije preko 50 litara morati da plati više od 300 dinara, što znači da će ga njegova sopstvena rakija koštati kao da je kupio litar vinjaka u trgovini.

Ako ne ispoštuje zakon, onda će morati da plati kaznu koju vjerovatno ne može da namiri čak ni da proda svoje cjelokupno imanje!

Veoma malo hrvatskih seljaka registrovalo se (manje od dva odsto) da peku rakiju, a svi ostali peku ilegalno i rizikuju ogromne kazne.

Lako je pretpostaviti da će i srpski seljaci ulaskom u EU takođe da se kriju od inspektora kao od Turaka koji dolaze po harač, navodi Glas Rusije.

Ulaskom u EU za srpskog domaćina neće biti dileme – ako bude htio da mu žena ujutru uz parče slanine natoči čašicu rakije, to će da ga košta otprilike kao da mu konobarica u kafiću posluži viski i naplati račun u evrima.

Da li će, u skladu sa trendom, Srbi tada morati da nazdravljanje u stilu: „Živjeli, zamijene sa inostranim: „Cheers my friends“ /Ajde živjeli/?