DOBOJ: Osječanci u akciji, obnovljeno izvorište Vrnješevac (FOTO)

Međutim, kako zub vremena uništava sve pa i rezervoare za vodu na ovim izvorištima, jedna grupa ljudi predvođena Nedom Đurčićem, Mišić Božom – Šumom, i njegovim uvijek za akciju spremnim bratom Savom – Mišom, krenula je u akciju saniranja najzapuštenijeg od njih, izvorišta Vrnješevac.

Akcija je podrazumijevala da se uradi nanovo bazen, i to sa dva odvojena dijela. Jedan dio ispunjen je pitkom vodom i postavljenom pumpom, obezbijeđen i bez mogućnosti zagađivanja, i drugi dio sa mogućnošću ubacivanja pumpnih crijeva i grabljenja priručnim sredstvima. Tu su i prelivi i svašta još.

I kako bi zaokružili ovaj posao, organizatori su po ugledu na prethodnu, staru izvedbu, uradili i nekad veoma aktuelna korita za pranje veša. Mladim generacijama je prosto nezamislivo kako se nekada prao veš, pa se Nedo Đurčić zauzeo da se i ovaj put urade korita za pranje veša, kao nekada standardna i javna „veš mašina“ sa istesanom lupačom ili kako je narod još zove – prakljača. Ta korita su dugo bila na Vrnješevcu, ali su mlade djevojke prestale odavno dolaziti na Vrnješevac, a bez njih nema ni momaka, a stari opet onemoćali, kante i kanisteri im otežali, pa došao vodovod i Vrnješevac je eto i pored jakog izvorišta zapustio. Ali vrijedni Osječanci, istina nakon dužeg vremena, i onog za njih karakteristničnog „tri Osječanca – četiri politike“, organizovali se, i onda što zbog potrebe, što zbog tradicije uredili ovo izvorište. Ali kako kažu organizatori, ovo je prva faza. Urediće oni i okolinu, još kvalitetniji prilaz, zasaditi drveće. Na osnovu onog što su uradili – vjerujemo na riječ.

Nedo Đuričić, glavni akcijaš, inače veliki majstor, i čudotvorac za rad sa drvetom, u ovoj akciji uložio dosta svog majstorskog rada ali i sredstava. Puno toga su učinili i drugi. Već pomenuti Šumo nosio je svoju svesku za evidenciju priloga kud god se kretao pa nije bilo situacije u kojoj bi ga iznenadio neki donator a da to ovaj pedantno ne evidentira. Ništa manje truda i na svoj način radom i organizacijom nije uložio ni njegov brat Mišo. I da na zaboravimo, po našem starom običaju na kraju je napravljena zakuska na kojoj su se pogostili akcijaši ali i donatori, pa su ovlažili uvijek suva grla, svo vrijeme blagosiljajući vodu i Vrnješevac a pijući pivo i rakiju. Takav je običaj kod nas.

Ali pored naprijed pomenutih organizatora, značajniju pomoć dao je Vlado Đorđić, koji pomaže sve akcije, te Veljko Jaćimović čiji veliki doprinos ovoj akciji svi ističu. Treći je Jovan Jaćimović. Bez njihovog učešća, teško da bi se sve to realizovalo. Zadnje pomenuti Jovan ili kako ga svi znaju kao Jovču, prije nekog vremena, sam je pokrenuo i proveo akciju proširenja skretanja (ćuprije) na Mikića putu. Hvale vrijedan poduhvat. Jer zbog uskog skretanja sa većim vozilima i mašinama, ali i običnim vozilima, nije bilo lako skrenuti. A ako je još koji promil u krvi (ide se sa krštenja, slave, svadbe….) ćuprija se još više sužava i eto problema. Zbog toga je značajno Jovčino djelo. Istina, ćuprija nije velika kao na Drini, ali ni Jovčo nije veliki vezir.

Očito je da su Osječanci shvatili da mnogo toga mogu učiniti i sami, pa je očekivati nove akcije i nova djela. Samo da se ne čeka dugo na to.