DOBOJ: Danas nastavak svjedočenja Obrena Petrovića
- Autor SRNA
- 3 Komentara
Za danas je pred Sudom BiH planiran nastavak unakrsnog ispitivanja svjedoka Tužilaštva BiH Obrena Petrovića na suđenju Milanu Ninkoviću i trojici optuženih za ratni zločin na području Doboja tokom 1992. i 1993. godine.
Milan Ninković, Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milan Savić optuženi su da su od maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Na ročištu održanom 16. maja, Slobodan Cvijetić, branilac optuženog Andrije Bjeloševića, unakrsno je ispitivao Petrovića o opštem kontekstu događaja koji su prethodili 3. maju 1992. godine, kada je spriječena okupacija Doboja od paravojnih formacija i Teritorijalne odbrane.
Petrović, koji je u to vrijeme bio načelnik Stanice javne bezbjednosti /SJB/ Doboj, nije mogao da se sjeti brojnih detalja koji se odnose na dešavanja uoči oružanih sukoba u Doboju. On je naveo da je bilo incidenata i pucanja za koje ne zna kako su se završili.
Petrović je istakao da ne zna ko je u novembru 1991. godine pucao na vojna lica u naselju Šešlija, ko je pokušao da ubije komandanta Okružnog štaba JNA Doboj Esada Halilbašića, te potvrdio da je SJB imala samo inspektore za opšti kriminalitet.
On je dodao da se SDA i HDZ nisu odazvali pozivu na mobilizaciju u JNA, te da je major Milovan Stanković, ispred Generalštaba JNA, do kraja maja bio zadužen za revers naoružanja, što je bila uobičajena procedura.
Petrović se prisjetio da je primio depešu pod oznakom "veoma hitno", koju je uputio tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Alija Delimustafić, u kojoj je izdata precizna naredba o otvorenom i direktnom napadu na pripadnike JNA.
"U Doboju su tada bile mješovite patrole i ne znam šta su oni tada zamišljali. Trebali smo blokirati kasarnu, a mi to nismo uradili jer smo imali dobru saradnju sa komandantom Ćazimom Hadžićem", rekao je Petrović.
On je naveo da je 3. maja izvedena vojna akcija koju je predvodio major Stanković, te da on i optuženi Andrija Bjelošević nisu imali nikakvu ulogu u komandnom dijelu.
Petrović kaže da je u Grapskoj postojala Stanica rezervne policije, ali da se ne sjeća da je tu bilo postavljeno mitraljesko gnijezdo, niti da je on bio zaustavljen na regionalnom putu Doboj-Modriča, koji je preko Grapske bio jedina veza 20 srpskih sela sa opštinom Doboj.
NJemu je, između ostalog, predočen spisak lica koje je trebalo pritvoriti u Okružni zatvor u Doboju, a riječ je o zvaničnom dokumentu iz Haškog tribunala. On je negirao da je njegovim potpisom pritvoreno 200 ljudi.
"To što je moj potpis tu, ne znači da sam ja odlučivao da ti ljudi idu u zatvor. Taj spisak predstavlja dokument u kojem se vidi ko je od tih lica u kojem zatvoru i kada je tamo prebačen, tako da odluka o njihovom zatvaranju nije bila moja", objasnio je Petrović.
On je dodao da su protiv određenih lica sa spiska podignute i krivične prijave, ali da to, takođe, nije bila njegova odluka.
"U junu 1992. godine formirana je Komisija za trijažu. Ta komisija je nama dala naređenje koga ćemo pustiti, a protiv koga pišemo krivičnu prijavu. Prijavu je pisala krim-policija, a ja kao načelnik to sam potpisivao, što je proceduralna stvar", kaže Petrović.
Nastavak suđenja zakazan je u 9.00 časova.
Srodni članci
3 Komentara
-
Ako se čega slučajno sjeti napišite nam molim vas...
-
"To što je moj potpis tu, ne znači da sam ja odlučivao da ti ljudi idu u zatvor. Taj spisak predstavlja dokument u kojem se vidi ko je od tih lica u kojem zatvoru i kada je tamo prebačen, tako da odluka o njihovom zatvaranju nije bila moja", objasnio je Petrović.
On je dodao da su protiv određenih lica sa spiska podignute i krivične prijave, ali da to, takođe, nije bila njegova odluka.
"U junu 1992. godine formirana je Komisija za trijažu. Ta komisija je nama dala naređenje koga ćemo pustiti, a protiv koga pišemo krivičnu prijavu. Prijavu je pisala krim-policija, a ja kao načelnik to sam potpisivao, što je proceduralna stvar", kaže Petrović. Kako se svega ovoga sjeća? Baš mi ga je žao sve je jadnik morao. -
Ovog ne mogu sada komentarisati.
Ali bi se okrenuo na svjedoka Milenka Gligorića.
Za vrijeme rata znao je iz pozadine "dizati moral".
Još mi odzvanjaju njegove riječi iz bolnice, a emitovane preko "Srpskog radio Doboja":
-sretne ti rane junače, vi ste Srpski sinovi dostojni slavnih predaka.
-ustaško-mudžahedinske snage su na prilazu, prigradskim naseljima Doboja.
-tužni i pretužni zbore, naš brat je dao život da ne živimo u islamskoj džamahiriji.
Slučajno ga danas vidim, osušio se. Valjda ga satire neka bolešćuga, teško je živjeti dok te savjest urušava.
Za svoje ratnohuškačke govore trebao je biti na suprotnoj strani u sudnici. Ali hrabro, poput stranačkog kolege, izdade svoje ratne drugove. Zaboravi i na pretke, koji su bili hrabri sigurno kao i on.