LEGENDE GRADA NA 3 RIJEKE Jedan antistigma program koji je sasvim spontan
- Autor Slađana Onrust Dobojski Info
- Budite prvi koji će ostaviti komentar!
Danas je u gradu na 3 rijeke osvanuo mural sa likom 2 osobe koje su bile omiljene u svom gradu, poštovane i prihvaćene onakve kakve jesu.
To je djelo mladog umjetnika Denija Božica koji je uz pomoć prijatelja ovih osoba napravio najjeftiniji i najefikasniji antistigma projekat za osobe sa problemima mentalnog zdravlja.
Ovo je spontani lični projekat grupe njihovih prijatelja, koji je znak poštovanja i nedostajanja i koji bi mogao da postidi i najveće svjetske stručnjake u oblasti mentalnog zdravlja koji kreiraju antistigma i antidiskriminacija projekte. Za Baladu, Marka i Žaru je prekasno, ali nije za druge koji pate i žive teško kao što su oni živjeli a sve zbog njihove bolesti. Njihove lične priče i bolest znam jer sam i sama bila jedno vrijeme terapeut dvojici od njih. Nažalost, teške sudbine i diskriminaciju koju mogu da dožive osobe koje ne mogu sebe da zastupaju su priče po kojima se snimaju filmovi za Oskara. Ko zna, možda neko i snimi film o njihovom životu!
Nadam se da će ovo vidjeti i NVO-i koji se bave pitanjima osoba sa mentalnim zdravljem i drugi nadležni i da ih pokrene da još otvorenije i još više pričaju o problemima koje imaju osobe sa mentalnim poremećajima.
Prije nekog vremena sam pisala jedan tekst o zabludama za dobojski.info povodom poplava i baš ovih ljudi. Odnosio se na neke od zabluda koje se odnose na duševne bolesnike.
Svaki grad ima svoje legende, neke ljude koje su nazvali Balada, Žare ili Marko ili nekako slično.
Tek kada njih više ne bude, kada nastradaju obično nekim nesretnim slučajem u pogoršanju svoje bolesti ili npr. udave se u poplavi ili rijeci, zabljesne njihova zvijezda na nebu i na facebooku sa nekim videom ili slikom koji pokazuju koliko su bili društveni i bezopasni.
Njima neka je vječiti mir. A ljudima koji pomazu ovakvim osobama i druže se sa njima, velika hvala na suzbijanju stigme i diskriminacije osoba sa hroničnim duševnim bolestima.
Zabluda: Ljudi sa problemima mentalnog zdravlja su agresivni i opasni po okolinu.
Činjenica: Statistički podaci pokazuju da osobe koje boluju od mentalnih bolesti nisu nimalo agresivnije u odnosu na one koji nemaju ovaj zdravstveni problem. Broj djela koje počine tokom pogoršanja bolesti nije veći nego kod opšte populacije. Prije da su uplašeni, zbunjeni i nesigurni, nego da su agresivni.
Nažalost, danas mediji često u svrhu povećanja svoje popularnosti, svojim senzacionalističkim pristupom preuveličavaju agresivnost duševno oboljelih i tako doprinose širenju ove zablude.
Istina je da u stanjima pogoršanja bolesti najčešće zbog prekida liječenja i uzimanja lijekova mogu postati nasilni. Ali to se najčešće dešava u njihovom najbližem krugu i u porodici, a ne negdje drugo van kuće ili na poslu. Ukoliko se odmah poduzmu odgovarajuće mjere i ponovo počnu uzimati odgovarajuće lijekove, pogoršanje bolesti se prekida i oni ne postaju agresivni da mogu nekog drugog povrijediti.
Duševne bolesti se često miješaju sa poremećajima ličnosti, posebno sa antisocijalnim poremećajem. Osobe sa ovakvom strukturom ličnosti su agresivne i nemaju razvijene moralne norme.
Zabluda: Duševni bolesnici zbog svoje bolesti ne mogu da uživaju i da se druže, odbačeni su od društva
Činjenica: U stanjima pogoršanja bolesti ili kada shvate da su oboljeli, ove osobe često imaju depresivne smetnje, povlače se u sebe, izbjegavaju društvo. Međutim, nakon uzimanja odgovarajućih lijekova i uz podršku porodice i prijatelja ponovo se vraćaju svojim svakodnevnim aktivnostima, poslu, druženjima, zadovoljstvima. I jednako uživaju u njima kao i drugi ljudi. Mogu postati i omiljeni u društvu, zbog svojih kvaliteta i talenata, a i baš zato što su mirni, nenasilni, opušteni, druželjubivi i nemaju „krajnjih namjera”. Nažalost neki zloupotrebljavaju njihovu dobronamjernost i lakovjernost, ali ima i puno dobrih ljudi koji su ih prihvatili i podržali kada im je najteže, nahranili ih, obukli, nasmijali i podržali.