DOBOJ: Osobe s invaliditetom traže svoja prava (VIDEO)

Damjan Vuković iz Doboja koji je dvadeset godina, od kako je izgubio nogu u ratu, osuđen na život u kolicima volio bi da češće može da bude u krugu određenih dešavanja, ali zbog arhitektonskih barijera često je uskraćen za to. Kretanje mu je olakšano samo u užem centru grada, gdje su ulice prilagođene kretanju osobama sa invaliditetom, dok su ostali dijelovi nepristupačni.

- Što se tiče ostalih dijelova grada, to je borba. Problem je što svi invlaidi imaju pravo na kolica svakih pet godina, barijere nisu usklađene, kolica strašno brzo pucaju i samo imaš nakon pet godina da ih promijeniš.To je jedan od većih problema, kaže Vuković.

Problem je kako nam priča Damjan i što mnogobrojne zdravstvene, obrazovne, i ostale javne ustanove i preduzeća, kao i privatne firme nemaju adekvatan arhitektonski pristup ili lift prilagođen osobama sa invaliditetom.

- U Doboju postoji jedan problem za invalide što svi porodični doktori su na trećem spratu. Svi invalidi koji dođu, moraju da dođu u Hitnu, da zovu , hoće li doktor sići ili neće sići , i kada se najavite, i to je isto problem jer svi su doktori na trećem spratu, zubari su na trećem spratu, znači apsolutno nemate nikakvog pritupa, nemate lifta , nema ništa, kaže Damjan.

Prema Zakonu o profesionalh rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida u Srpskoj, ova populacija ima pravo na zaposlenje na tržištu rada po opštim i posebnim uslovima. Međutim, mnogi poslodavci taj zakon doživljavaju kao mrtvo slovo na papiru. Dobojska štamparija je rijedak primjer, koja od sedam zaposlenih radnika, zapošljava pet osoba sa invalidtetom.

- Pošto smo mi kao koalicija , organizacija osoba sa invaliditetom radili istraživanje, tj. direktno na terenu smo vršili intervju tih osoba i iz tih intervjua smo uvjerili da, pored toga što osoba sa invaliditetom završi školu teško može dobiti zaposlenje. Kada odeš kod ljekara teško je prikupiti tu svu potrebnu dokumentaciju. Kada odeš kod poslodavca i pokažeš da imaš školu, on kaže nama ne treba takav radnik, tvrdi Zoran Panić iz Udruženja amputiraca Doboj.

U gradskoj upravi uvjeravaju da u skladu sa svojim mogućnostima pomažu u razvoju i unapređenju životnog standarda osoba sa invalidtetom. Svake godine se kako tvrde iz gradskog budžeta izdvajaju određena finansijska sredstva za rad udruženja i organizacija. Svjesni su da se uvijek može više. Zbog toga se trude da prilikom rekonstukcije infrastrukturnih objekata, urade i adekvatan pristup za ovu populaciju.

- Gradonačelnik i gradska uprava su finansirali u svim našim ulicama pristupne rampe na pješačkim prlazima, natavljamo tu aktivnosti. Ono što uslovljavamo kod svih projekata , rekonsturkcija ulica u grada, da u projektnoj dokumentaciji mora biti idejno rješenje odnosno rješenje konačno da se napravi pristup i prolaz za invalidna lica, ističe Dragan Vasilić, zamjenik gradonačelnika Doboja.

Dom zdravlja, iako je primarna medicinska ustanova na području Doboja još uvijek nema lift za invalide. Obećavaju u ovoj zdravstvenoj ustanovi da će taj problem uskoro biti riješen.

- Dom zdravlja Doboj planira u narednom periodu da obezbijedi pristup sosbama s invaliditetom svim ambulantama unutar Doma zdravlja na proljeće. Ministarstvo zdravlja radi rekonsturkciju prvog i drugog sprata u Domu zdravlja i mi smo od mInistarstva tražili da se u sklopu tog projekta postavi lift teretni , velike nosivosti tako da i osobe sa elektormotornim kolicima koje su teže mogu da pristupe svim prostorijama unutra Dom zdravlja, kaže doktor Radoslav Nikolić direktor Doma zdravlja Doboj.

Kako bi se promijenio položaj osoba sa invalidtetom, u Udruženju amputiraca smatraju da se mora uključiti cjelokupno društvo, počevši od vlasti do običnog čovjeka.

- Tu na neki način treba svi trebamo, cjelokupno društvo, počev od lokalnog, republičkog, sve institucije, kada je riječ i o lokalnom i na državnom i entitetskom nivou , a normalno sve nevladine organizacije da zajedno sa tim institucijama iznalaze rješenja kroz pisanje raznih projekta i traženja rješenja kako bi se to sve postiglo, rekao je Zoran Panić iz Udruženje Amputiraca Doboj.

Problem je što osobe sa invalidtetom, zbog niskih naknada nemaju ni mogućnost da angažuju personalnog asistenta, koji bi im pomagao prilikom kretanja. Zbog toga su primorani da udruže snage te da kroz Udruženja pokušaju da se izbore za bolji položaj ove populacije.