KULTURA U RS: Umjetnici su se doveli u situaciju da su najmanje bitni i da za platu rade što im se kaže

Situacija u kulturi u RS je takva da se na prste jedne ruke mogu nabrojati kulturni događaji koji su bili vrijedni pažnje i koji su privukli publiku tokom prošle godine. A i to zahvaljujući prvenstveno entuzijazmu kulturnih radnika koji iz godine u godinu organizuju festivale i događaje koji nas stavljaju na kulturnu mapu regiona. Evidentno je, međutim, da, smanjenjem budžeta za kulturu, program ovih događaja trpi. Na filmskim festivalima tako više nemamo “velikih filmova”, niti poznatih gostiju iz svijeta filma. Svjedoci smo bili i gašenju “Dukafesta”, a “Kratkofil Plus” i “Međunarodni festival animiranog filma” sa svojim budžetima jedva su se održali.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS rekli su da je ove godine planirano 100.000 KM za razvoj filma. U poređenju sa novcem koji je Emir Kusturica dobio za svoje projekte, ovo je smijurija. To je budžet sa kojim se na kvalitetan nači ne mogu pokriti ni organizacijski troškovi preostala dva filmska festivala u gradu, a o ulaganju u pojedince, studente filma i režije da ne govorimo.

Ljubiša Savanović, glumac iz Banjaluke, od kulture u 2015. godini očekuje da se, kao i dosad, pojave pojedinci koji će napraviti stvari vrijedne pažnje.

“Institucije koje su na budžetu države će i dalje formalno, a ne suštinski ispunjavati svoje obaveze. Koja je to institucija napravila neki iskorak u radu u odnosu na ranije godine? Ko je napravio akciju kojom je privukao još publike i približio kulturu građanima? Ko je napravio nešto što je barem u regionu označeno kao nešto novo, originalno, drugačije? Hvalimo sami sebe, lažemo se i samozavaravamo i zato nam nema naprijed”, kaže Savanović za BUKU.

Ljubiša Savanović

Kada je u pitanju stanje kulture kod nas, Savanović kaže da prednosti ne vidi.

“Mane ne mogu da pobrojim. Problem je što su za kulturu na nivou ministarstva zaduženi nestručni i neobrazovani ljudi, koje je pritom pegazilo vrijeme, apartčici i poslušnici. Ispod njih su oni koji su na čelu institucija kulture, a među njima nema vizionara, nego je i njima najbitnije zadržati fotelje i ne talasati. Sami “umjetnici” su se doveli u situaciju da su najmanje bitni i da rade za platu što im se kaže. Malo ko od svih pobrojanih je tu da stvori nešto, gotovo svi su tu da dobiju platu. Problem nastaje kad treba da je zarade. Da sutra počnemo funkcionisati onako kako se radi na zapadu, mnogi od njih ne bi imali hljeba da jedu”, objašnjava on.

Maja Manojlović Dobrijević, operska pjevačica iz Banjaluke, kaže da bi u 2015. godini voljela da se festivali i manifestacije od značaja ne ugase.

“Voljela bih kada bi u 2015. godini imala premijeru nove predstave, operete ili mjuzikla. Na taj način bi i publika mogla uživati u raskošnoj umjetnosti i talentima koji su potpuno neiskorišteni ovdje”, kaže Manojlović- Dobrijević za BUKU.

Prema njenom mišljenju, stanje u kulturi kod nas je zabrinjavajuće.

Maja Manojlović Dobrijević

“Mana je što je naš posao više hobi, nego posao, jer ovdje posla nema. Mana je to što se nedovoljno cijeni naš posao i što nema naznaka da bi se moglo krenuti naprijed. Za svaki korak naprijed, nađe se neko ko će vas vratiti bar tri koraka unazad. Jedina prednost je ta što mi (umjetnici) još nismo odustali”, ističe ona.

Davor Paponja, adakemski slikar iz Banjaluke, kaže da pravu sliku stanja u kulturi kod nas pokazuje na primjer Muzej RS, koji se u posljednje vrijeme programski poboljšao, osvježio svoju stalnu postavku i cjelokupno reorganizovao, a to se paralelno dešava dok u ovoj instituciji prokišnjava krov. “To je jedna prava slika sa čim se sve bore institucije kulture i koliko uspješno”, kaže on.

Davor Paponja

“Novca za produkciju već unaprijed u budžetima institucija nema, jer se jedva pokriju tekući troškovi. Lično znam kolege, a i sam sam bio u sličnim situacijama, koji od reprezentativnih galerija u gradu nisu mogli dobiti ni eksere za postavku….tako da ćete ozbiljne izložbe ili sami finansirati ili ih neće ni biti. Prošetajte gradom u potrazi za kulturnim spomenicima i biće vam jasno kako politički podobni spomenici nekoliko dana pred izbore osvanu u samom centru grada, dok se, recimo, jedan od najvećih simbola grada, Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima, vajara Antuna Augustinčića, godinama urušava”, kaže Paponja za BUKU.

Ističe da su reljefi na sjevernoj strani gotovo nestali, a malo je poznato i da je spomenik iznutra kompletno oslikan. “Dakle, jasno vam je u kojoj je tek fazi raspadanja unutrašnjost, s obzirom na to da nikada nije otvoren”.

ONO ŠTO JE OBILJEŽILO PROŠLU GODINU

Prema Savanoviću, ono što je obilježilo kulturu u prošloj godini bili su pojedinci koji nisu čekali podršku nadležnih.

“Svijetli primjeri su banjalučki bendovi SOPOT i BRUTAL PROTEST, zatim NEVID TEATAR i manifestacija FLASTER JAM, pisci Tanja Stupar Trifunović i Berislav Blagojević, te nekoliko likovnih umjetnika. Pored njih, istakao bih i ROK SIMFONIJU koju su svojim snagama organizovali momci iz benda TUPAS MENE. Čitav događaj su organizovali sopstvenim snagama i na tome im treba čestitati. DEMOFEST je i dalje najmasovniji i najznačajniji muzički događaj u RS regionalne važnosti. Od institucionalnih uspjeha treba naglasiti da je ‘Zmijanjski vez’ ove godine zvanično uvršten na reprezentativnu listu nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a, te otvaranje NUB RS prema čitaocima”, ističe naš sagovornik.

Zmijanski vez

Kada su u pitanju događaji koji su, prema njemu, bili značajni u prošloj godini, Paponja kaže da je Muzej savremene umjetnosti prošle godine imao dobrih izložbi.

“Izdvojio bih dvije: Time being time i Svjetlost u mraku Prvog svjetskog rata. Bilo je tu i dobrih predstava u Narodnom pozorištu RS, kao što je recimo Četrnaesta, koja se pojavila u nekom naizgled zanimljivom istorijsko-političkom trenutku. Treba pohvaliti i Malu scenu Petar Kočić, na kojoj se izvode zanimljive predstave”, kaže naš sagovornik.

Maja Manojlović Dobrijević kaže da, koliko god da je teško bilo, dosta je toga što je obilježilo prošlu godinu.

“Zmijanjski vez je uvršten na listu nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a. Ne smijemo zaboraviti i na uspjeh glumaca Narodnog pozorišta, koji su i ove godine donijeli mnogo nagrada. Hor ‘Banjalučanke’ su osvojile zlatnu medalju na Svjetskoj olimpijadi horova u Rigi. Dokumentarni film ‘Dah života’ proglašen je za najbolji dokumentarni film na festivalu u Dablinu. Tu je i opereta ‘Orfej u podzemlju’, na koju sam jako ponosna. To je zaista bio projekat u koji se ušlo čistim srcem nas učesnika, u želji da pokažemo kako umjetnička scena još može da izgleda, te da animiramo čelne ljude da pomognu realizaciju muzičkog teatra (opera, opereta i mjuzikl) u Banjaluci i na taj način donekle riješe nezaposlenost umjetnika u Banjaluci”, kaže Manojlović Dobrijević.

Ističe da je opereta bila izvedena na visokom profesionalnom nivou sa mnogo entuzijazma i da je ovo jedna od onih predstava s kojom bi se Banjaluka i RS trebale ponositi.

Opereta "Orfej u podzemlju"

Svima nam je uputila pitanje:

“A znate li da je jedan autorski banjalučki bend samo u prošloj godini napravio 50 koncerata širom regiona i Evrope? Ne znate?”

Maja podsjeća da je riječ o bendu

POZORIŠTE

Kada je u pitanju pozorište, Savanović kaže da ne zna da je ikad u istoriji u pozorištu bilo dovoljno sredstava da se radi šta i kako se hoće, ali je bilo ljudi koji su imali ideje, koji su od ničega pravili nešto, koji su oko sebe okupljali stvaraoce i pisali pozorišnu istoriju.

“Toga više nema, tako da nema značajnih predstava. Publika se odbija nekim kvaziintelektualnim predstavama ili joj se podilazi jeftinim humorom. Malo koja predstava se na pravi način bavi temama koje interesuju publiku. U Republici Srpskoj postoje četiri profesionalna pozorišta koja konstantno rade: Narodno pozorište RS, Dječije pozorište RS, Pozorište Prijedor i Gradsko pozorište JAZAVAC. Od toga su tri u Banjaluci i jedno u Prijedoru. Tu se otvara i problem hiperprodukcije glumaca i rada na ovom smjeru Akademije umjetnosti Banjaluka. Prima se više studenata nego što ima potrebe, ali to očigledno ne interesuje nikog, jer je bitnije da predavači imaju norme i plate nego kud će i šta će ta djeca sutra. O kvalifikacijama većine asistenata i profesora i njihovim sposobnostima takođe nemam lijepe riječi”, kaže Savanović.

MUZIKA

Maja Manojlović Dobrijević smatra da bi se u svijetu muzike dosta toga trebalo popraviti.

“Evo, recimo, muzički urednici bi mogli promijeniti uređivačku politiku i ono što se servira od muzike u medijima. Zašto nikad na državnoj televiziji nije emitovan spot koji je prvi i jedini spot banjalučkog benda koji se našao na prvom mjestu MTV Top Liste? Moramo i jedni i drugi biti više uvezani. Banski dvor bi mogao imati bogatiji program. Prostorije Banskog dvora su potpuno neiskorištene, tu bi muzičari, umjetnici mogli vježbati. Plesači bi mogli plesati u baletskoj sali koju Banski dvor ima. Udruženja bi mogla koristiti te prostorije, slikari galerije. Mogao bi se osposobiti neki koncertni prostor, kao što je to bio Dom omladine, u kojem bi bile svirke. Ni toga više nema. Trebalo bi se što više sarađivati sa našim ljudima, a ne dovoditi umjetnike sa strane, i shvatiti da nije tuđe uvijek bolje. Trebali bi se ljudi navikavati da kada dolaze na koncert klasične muzike, trebaju platiti kartu. Nedostaju kvalitetne muzičke i edukativne emisije”, ističe ona.

Rock Simfonija - događaj za koji se tražila karta više

SLIKARSTVO

Kada je u pitanju slikarstvo, Paponja kaže da slikarskoj sceni nedostaje ozbiljnih kritičkih tekstova, iako su se pojavila nova imena mlađih kustosa, koji dobro rade svoj posao.

“Kada budemo imali ozbiljnije teoretičare, imaćemo i ozbiljnije postavke, promišljene i smislene. Na sceni su godinama zanesenjaci koji slikarstvo tretiraju kao neko božansko biće s onu stranu realnosti i mistifikuju ga. Pored ovoga, tu je već opjevani problem izlagačkog prostora, o kom je suvišno i pričati. Grad sa ovim brojem slikara i likovnom akademijom ne smije sebi dozvoliti da se svede na dvije ili tri izlagačke lokacije”, kaže Paponja.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS rekli su nam da će kulturne aktivnosti koje će dobiti podršku Ministarstva u 2015. godini biti poznate nakon sprovedene konkursne procedure i dodjele sredstava za sufinansiranje projekata u 2015. godini.

“Raspodjela sredstava se vrši na osnovu dostavljenih projekata putem javnog poziva, čiji kvalitet i umjetničke i estetske vrijednosti procjenjuju komisije imenovane iz različitih kulturnih oblasti”, kažu za BUKU iz ovog Ministarstva.

Ističu da Ministarstvo prosvjete i kulture nema saznanja da su se neke kulturne manifestacije u Srpskoj ugasile, pogotovo one koje iza sebe imaju određenu tradiciju.

“Uostalom, postoji niz razloga zbog kojih neka manifestacija može da se ugasi – da li zato što nisu obezbijeđena neophodna sredstva za realizaciju manifestacije, da li zato što nemaju organizacioni kapacitet za pisanje projekata na osnovu kojih mogu da učestvuju u konkursnim procedurama kod različitih institucija i fondova, da li zato što je neka manifestacija zastarjela i prevaziđena i svojim sadržajima ne odgovara potrebama građana, ili zato što je za cilj imala preambiciozne programe”, objašnjavaju.

Ističu da jedan od osnovnih uslova za sufinansiranje projekata iz budžeta Ministarstva prosvjete i kulture jeste sufinansiranje projekata, tj. organizacije i udruženja koja apliciraju na sredstva dužna su prikazati i druge izvore finansiranja kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost neodržavanja neke manifestacije.

“Ono što je ipak evidentno u našem društvu je da lokalne zajednice ne izdvajaju dovoljno sredstava u svojim budžetima za kulturu odnosno ne prepoznaju kvalitet i značaj neke manifestacije tj. projekta u svojoj sredini”, zaključuju iz resornog Ministarstva.

Muzej savremene umjetnosti RS; Retrospektivna izložba Vojina Bakića u Banjaluci

A kakva će kulturna godina u RS u 2015. godini biti ostaje da vidimo. Ono što nam može dati nadu jeste događaj koji se desio prije nekoliko dana, kada je u našem gradu otvorena velika retrospektivna izložba Vojina Bakića u Muzeju savremene umjetnosti RS.