DOBOJ: Promovisana knjiga „Kad smo bili društveni“

„Kad smo bili društveni“ treća je zajednička knjiga Dragana Mićića i Ljubomira Kaišarevića o trebavskom mjestu Kožuhe. Ova treća knjiga posvećena je društvenom životu u ovom mjestu i Kulturno-umjetničkom društvu „Miloš Kupres“ Kožuhe, koji njeguje tradiciju dugu 70 godina. Na čak 650 strana opisali su rad ovog Društva podijelivši ga u tri cjeline. Prva cjelina je najduža i obuhvata period od osnivanja Društva, od 1948. do 1986. godine, kada je došlo do privremenog prekida rada ovog KUD-a zbog, kako kažu industrijalizacije Doma kulture u Kožuhama. Druga cjelina opisuje dvije poslijeratne godine i pokušaj obnove Društva, dok je treća posvećena periodu od obnove Društva, do njegovog jubileja 2018. godine.

Prva cjelina pod naslovom „Od prvih koraka do utihnuća“ prati djelovanje društva u socijalističkoj Jugoslaviji, državi koja je dosta pažnje posvećivala razvoju kulture na selu i afirmaciji amaterizma. Bilo je to analogno doba pod dominacijom Gutenbergove galaksije, te su aktivnosti seoskih kulturno umjetničkih društava pratili ne samo lokalni štampani mediji, već i oni visokotiražni koji su distribuirani na cijelom području države. Drugu cjelinu čiji je naslov „Barem smo pokušali“, kao akteri događaja i poznavaoci prilika gradili smo prema sjećanju. ali smo istovremeno sve topotkrijepili podacima koji su sadržani u prikupljenoj arhivskoj bibliotečkoj građi. Treća cjelina „Ponovo radi KUD“ čiji naslov je referenca na čuvenu repliku iz filma „Maratonci trče počasni krug“ sazdana je od autorskih tekstova koje je Ljubomir Kaišarević na osnovu dnevničkih bilješki kontinuirano pisao i objavljivao na društvenim mrežama – izjavio je Dragan Mićić, autor.

Od osnivanja društva pa sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka kulturno-umjetnička društva su se pretežno bavila dramom. Prvu koreografiju odigrali su 1968.

– Kulturno-umjetničko društvo „Miloš Kupres“ Kožuhe je imalo jednu koreografiju „val“ koju je postavilo tada čuveno KUD „Đuro Đaković“ iz Slavonskog Broda, tako da smo tu prvu koreografiju odigrali 1968. godine, a to je išlo i dalje i sve više i više se širilo. U ovoj posljednjoj fazi najviše su se igrale koreografije, a ta drama je utihnula tamo sedamdesetih godina. Takođe, mi smo postavljali i igrokaze, a to sam najviše ja radio u Društvu, gdje smo prikazivali naše narodne običaje kroz scenski prikaz. Naše Društvo je oduvijek imalo taj akademski ton. Od samog početka Drago Handanović je skoro stalno bio u Kožuhama, kao i likovni umjetnici Ilija Skruškić i Senad Kruškić, te drugi umjetnici. Sve je to rezultiralo na kraju da je po ideji pokojnog Baneta Višta prije sedam godina nastala i likovna kolonija. Naše Društvo je za vrijeme SFRJ doživjelo najveća moguća priznanja, tako da smo 1973. godine dobili Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i Plaketu grada Doboja kao najviše društveno priznanje. Imali smo dvije velike manifestacije republičkog ranga „Vezak vezem, pjesmu pjevam“, koja se svake godine odžavala u Kožuhama i „Susreti prijateljstva“ – rekao je Ljubomir Kaišarević, autor.

Pisali su o sportskim aktivnostima u Kožuhama, o selu kroz istoriju, a sada i o bogatom društvenom životu. Autori kažu imaju građe da pišu još o ovom trebavskom selu. Nije isključeno da će ga sažeti među korice još jedne knjige.

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!