SANDRA MLAĐANOVIĆ Tri predstavljanja na dobojskom likovnom salonu (FOTO)

Prvi put sam se pronašla na spisku pozvanih 2015. godine. Bilo je veoma iznenađujuće. Znala sam da je fotografija sa temom tekstura ono što želim prikazati. Poseban akcenat stavila sam na opremanje fotografije, jer sam I opremanje vidjela kao dio izraza. Znala sam da ako primim poziv za narednu godinu ponovo ću izlagati. Ovaj put je bilo nešto drukčije u odnosu na prvo predstavljanje, tri akrilika na platnu, izričito u bijeloj i brzih nanosa špahtlom, različitog smjera. A na 19. Likovnom salonu izašla sam sa portretima, pastel tehnika, montirani u širu horizontalu. Sve likovne izraze koje sam zastupala bili su odgovor na moje pitanje umjetnosti: Šta je umjetnost za mene? Kojim pitanjem se aktuelno bavim. Ipak je to skup ličnih impresija iz svakodnevnog života, mog suživota sa gradjanima grada Doboja i šire, odnos bliže ili dalje prošlosti, ogledan u sadašnjem trenutku, kao jednom od presjeka stvarnog stanja moga života. Zato “posudjujem” bijelu iz oblaka koju sam vidjela pri prvom letu avionom, a lica iz svakodnevnice sa prijateljskim i manje prijateljskim stavovima. Ta lica su jedna traka, koja fabrikuje svakodnevnica, a i ja sam medju njima.

Tek onda kada se izložite očima javnosti, imate osjećaj da gustirate život kao i činjenicu da neko gustira vašu viziju umjetnosti.