Gdje nam je kultura poslovnog informisanja?

No, biti dobro informisan danas je zahtjevnije nego ikad. Nekada je bilo dovoljno pročitati dvije novine i odgledati jedan dnevnik i mogli ste reći da ste saznali šta se zbivalo u zemlji i svijetu tog dana.

Danas to više nije slučaj. U podijeljenom, fragmentiranom ali i sve raspršenijem medijskom prostoru potrebno je puno više da biste dobili potrebnu dozu dnevnih informacija.

Nekoliko dnevnih novina, više rtv stanica, nekoliko digitalnih medija...i opet se događa da ste nešto važno propustili.

Medijsko tržište je u prilično jednom stanju. Politički sponzorirana i podijeljena po teritorijalnim i etno šavovima, kadrovski osiromašena, napadnuta od internetske konkurencije, štampa je sa tiražima koje ostvaruje sve nerelevantnija - i u smislu ponude informacija i atraktivnosti za oglašivače.

Tržište elektronskih medija u kojem imate podjelu na javne servise i komercijalne stanice takođe je vrlo fragmentirano.

Na jednoj strani javni servisi kubure sa finansiranjem koje bi moralo biti robusno da bi imali kvalitet, dok na drugoj strani dobijaju konkurenciju koju pravi prodor moćnih stranih informativnih servisa. Postoji treći blok medija - privatne komercijalne rtv stanice koje pokušavaju biti atraktivne bombardovanjem trendovskim reality šou programima.

Na kraju sve moćniji kanal postaje digitalno informisanje, ali nažalost neregulirano, u kojem vlada džungla sa vrlo malo kvaliteta i vrlo malo informativnih tački za koje možete reći da su pravi mediji.

U takvoj situaciji informacija je postala vrlo jeftina roba, najjeftinija na tržištu, dok je status novinara i zaposlenih izuzetno loš.

Ni jedni ni drugi treći, ali nažalost ni marketinški oglašivači koji su sastavni dio cijele priče, ne snalaze se na cjelokupnom tom tržištu.

U razvojenim zemljama digitalno olakšavanje prvi put je po vrijednosti i obimu prestiglo oglašavanje u tradicionalnim medijima.

Web mediji i veliki outdoor ekrani postaju dominatan način oglašavanja na takvim tržištima.

U BiH je međutim, uticaj tradicionalnih medija još uvijek izražen iako i digitalno oglašavanje bilježi ekspanziju.

Nažalost, gotovo da uopće ne postoji ciljno oglašavanje i većini je dovoljan recimo jedan digitalni medij općeg karaktera da zadovolji sve marketinške potrebe.
U takvom tržišnom polju, najčešće politički neovisni, poslovni mediji su na margini.

Reklo bi se nezasluženo, jer su po kvalitetu iznad prosjeka i često vrlo podesan kanal za ciljano prenošenje poruka do potencijalnih korisnika.

Poslovno informisanje u printanom segmentu je skučeno na nekolicinu štampanih medija periodičnog karaktera, a sedmičnu ili dnevnu novinu niko i ne pokušava izdavati jer zna da za takvo nešto jednostavno nema publike!? Poslovni magazini u elektronskim medijima su rijetkost, a biznis rubrike u dnevnim novinama su skučene na jednu ili dvije stranice.

Čini se kako je općenito kultura poslovnog informisanja na vrlo niskom nivou, mada bi poslovni ljudi trebali upravo biti ti koji će činiti vrlo vjernu i jaku publiku.

Da su recimo oni koji imaju depozite u Bobar banci čitali Indikator.ba mogli su još ljetos saznati da je Bobar banka faktički propala i na vrijeme povući svoje depozite i spasiti se nevolje.

Ili recimo, da su povjerioci trgovačkog lanca Tuš, koji su sami priznali da nisu provjeravali šta se dešava sa firmom u BiH koja ih je nasmarila (hipoteke, osnivanje nove firme), čitali Indikator.ba mogli su saznati da se sa matični Tuš holding nalazi u teškim finansijskim problemima, što bi pametnima bio dovoljan alarm da pod lupu stave i kćerinsku kompaniju sa kojom imaju poslovni odnos.

Na kraju, namjera ovoga teksta nije da kuka nad sudbinom medija (vidimo da su neki najrelevatniji u regionu, hrvatski Business.hr, na primjer, krahirali), nego da pokuša barem malo otvoriti oči na važnost poslovnog informisanja i njegovu ulogu za svakog poslovnog čovjeka, za svaku kompaniju.

Kao što smo iz navedenih primjera mogli vidjeti, nekada je informacija zlata vrijedna, mada je sama po sebi vrlo jeftina.