RIJEČ PRIVREDNIKA: Porezi i zakoni barijere većem zapošljavanju

„Što se tiče poreskih propisa u smislu barijere za povećanje zaposlenosti na prvom mjestu su visoka poreska opterećenja koja poslodavci realno teško da mogu podnijeti. Činjenica jeste da se zaposlenicima porezi i doprinosi uglavnom obračunavaju na najniže plate (posebno u privatnom sektoru), ali ni privatni sektor nije dovoljno razvijen da može „ponijeti“ značajno veće zaposlenje, čak ni sa primjenom najniže plate”, ističe Sanela Agačević, računovođa i vlasnica firme Chronos d.o.o. Zenica.

Onda dodaje da se na ovaj dio svakako nadovezuje i administrativna barijera koju vidi kao nedostatak konkretnih podsticaja od strane državnih agencija (konkretno – Zavoda za zapošljavanje).

“Postoje određeni programi koji se sprovode više puta u toku godine, ali se radi samo o podsticaju prvog zaposlenja. Šta dalje? Najčešće se ti zaposlenici nakon te godine rada opet „vrate“ na evidenciju Zavoda za zapošljavanje. Potrebno je, po mom mišljenju, raditi na podsticaju tzv. održivog zaposlenja, što znači sredstva usmjeravati ka otvorenju novih radnih mjesta, proširenja djelatnosti, tržišta i sl. Na taj način bi se postigao veći efekat i podsticaja, a samim tim bi se smanjila nezaposlenost. Često volim reći da su podsticaji samo „nagrada“ poslodavcima (u smislu pokrivanja troškova), a ne pomoć za zaposlenje i sticanje radnog iskustva zaposlenicima”, ističe Agačevićeva.

“Gdje god dođete mora se čekati. Mora se mijenjati odnos birokratije prema preduzetnicima i ljudima koji bi nešto radili. Najveći problem je mentalitet naših ljudi. Često se potcjenjuju oni koji bi radili. Ima i među njima sigurno i onih koji sumnjiv novac žele ubaciti u legalne tokove. Da ne govorim o pravosuđu. Vi jednostavno putem suda niste u mogućnosti ništa naplatiti. Presudu ćete i nekako dobiti, ali od ovrhe nema ništa. Najveći problem su ovrhe i tu je pravosuđe kada je u pitanju privreda najtanja karika. Vidite nije ovo baš jednostavno. Zahtijeva sveobuhvatan i radikalan pristup”, poručuje Tomislav Rajić,  voditelj službe pravnih,. kadrovskih i opštih poslova iz Economic doo. Vitez.

Kako navodi “mora se smanjiti javna potrošnja u prvom redu racionalizacijom državne uprave. Ne smije se dozvoliti diskriminacija zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. Zaposlenici u državnoj upravi imaju sve "privilegije" o kojima većina privatnog sektora samo može sanjati (visoke plate, visoka primanja za "topli obrok", regres, radno vrijeme, plaćeno odsustvo, neradni dani (subote, nedjelje, raznorazni praznici) i još puno toga. U javnoj upravi i ne morate znati svoj posao. Još puno toga. Moraju se uslovi u javnom i privatnom sektoru ujednačiti“.

Marko Knežević, direktor preduzeća Knežević Entering d.o.o  iz Banja Luke smatra da su podsticaji za nova radna mjesta dobar projekat, ali da bi se otvarala nova radna mjesta treba imati razvijenu privredu u svim djelatnostima, naročito u industrijskoj proizvodnji, koja je u RS nedovoljna, ove godine su izostali podsticaji za izvozno orjentisana preduzeća, što je, ističe, automatski umanjilo projekte i investicije, a samim tim i broj novih radnih mjesta.

Dodaje da definitivno Republika Srpska hitno treba reforme penzijskih i zdravstvanih fondova po uzoru na zapadne zemlje, gdje bi poslodavac zaposlenom isplaćivao bruto platu i uplaćivao obavezna osiguranja u razumnom iznosu, a radnik shodno svojim potrebama i mogućnostima uplaćivao dobrovoljna osiguranja, na koja bi imao povrat sa kamatama za neiskorišten dio, te bi tako ostvarivao i vid štednje.

Zakoni o zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, Zakon o radu i Zakon o penziono invalidnom osiguranju su jedne od osnovnih kočnica novim zapošljavanjima, prema Miodragu Damjanoviću direktoru preduzeća Biro doo iz Brčkog. On ističe da bi se situacija promijenila  kad bi bilo stimulisanja zapošljavanja kroz razne olakšice, oslobađanje od plaćanja Zdravstvenog osiguranja do 50% i oslobađanje od plaćanja doprinosa za nezaposlene.

Mjere za promjene

Imamo mjere koje ograničeno daju podsticaj, što bi trebalo pojednostaviti, ne ograničiti na samo jednu kategoriju nezaposlenih niti na određen broj, poručuje Sanela Agačević iz Chornosa.

”Zašto ne odobriti poreski podsticaj za poslodavca koji zaposli tri zaposlenika? Deset poslodavaca po tri zaposlenika je lakše postići u odnosu na jednog poslodavca da zaposli trideset zaposlenika, kakva je trenutna situacija u RS. Ili, zašto isto ne uraditi u FBiH? Takođe, potrebne su i mjere sa lokalnog (opštinskog) nivoa, a njih skoro pa i da nema”, kaže ona.

 „Jedna od mjera je svakako rasterećenje realne privrede od poreskih ali još prije i raznih parafiskalnih nameta (članarina npr. turističkim zajednicama, raznoraznih doprinosa za ovo i za ono, pogotovo što nad potrošnjom tih sredstavanema adekvatne kontrole te je vrlo upitno da li se namjenski koriste). Ti parafiskalni nameti su uglavnom u funkciji potrošnje (plaće, materijalni troškovi uposlenika u tim ustanovama....)“, nadodaje Rajić iz Economica.

I mnoge druge promjene bi domaćim poslodavcima olakšale zapošljavanje i proširenje broja radnih mjesta. Posebnu kategoriju u moru nezaposlenih čine mladi do 35 godina, kojih je sve više sa diplomama i na listama Zavoda za zapošljavanje.

Knežević dodaje da zapošljavanje mladih se ne može generalizovati.

“Činjenica je da stečeno obrazovanje često nije primjenjivo u praksi, odnosno  praktičnom radu se ne daje dovoljno pažnje kako u srednjoškolskim tako i u visokoškolskim ustanovama. Ipak, postoje mladi željni znanja i dokazivanja, koji po zaposlenju brzo savladaju i usvoje praktična znanja. Naravno, postoje i oni koji misle da je diploma dovoljna”, navodi on.

Poručuje mladima da živimo u zemlji koju stalno potresaju političke, nacionalne i ekonomske krize, tako da može uspjeti samo onaj ko je spreman da se prilagodi uslovima na tržištu, kako roba, tako i rada.

„Čini mi se da nikada nije bila veća razlika u znanju između mladih ljudi koji imaju istu stručnu spremu i smijer. To je vrlo individualno. Imate izuzetno sposobnih, ambicioznih mladih ljudi punih znanja i želje za još više znanja. Imate i onih kojima određena diploma nije potvrda i njihovog znanja. Kako to oni kažu"ne treba to meni već mi to traže na poslu". Nažalost većina takvih se zapošljava u javni sektor (državnu upravu, atraktivna javna poduzeća, prosvjetu, policiju, vojsku, pravosuđe, politiku) i na taj način čine dodatnu štetu jer svojim neznanjem dodatno unesrećuju ovu državu i ljude koji u njoj žive. Upravo ovakvi imaju političku podršku. Većina samo gleda kako upasti u javni sektor. Zašto? Zato jer tamo je sve povoljnije - veće plate, odmori, neodgovornost i sl. nego u privatnom sektoru. Šansi ima, ali ne za sve“, objašnjava Rajić.

Alternativa, prema Agačevićevoj, može biti i da naše radno i poresko zakonodavstvo počne prepoznavati rad na manje od osam sati.

”Zašto jedno fizičko lice ne bi moglo imati pet poslodavaca? Svaki dan radi kod jednog i za taj dan mu poslodavac plaća porez i doprinose. Neobično je za naše „prilike“ jer mi znamo samo za klasično zaposlenje na osam sati. I poslodavcima bi bilo lakše da organizuju svoje potrebe ukoliko bi mogli da zapošljavaju po, recimo, kratkoročnim potrebama. Tada poslodavci, sigurna sam, ne bi izbjegavali plaćanje poreza i doprinosa, a „država“ bi imala plaćene poreze i doprinose kao da radi kod jednog poslodavca”, poručuje.

Radno zakonodavstvo u BiH je uglavnom naslijeđeno, a kada BiH poredimo sa regijom i EU zemljama Agačevićeva ističe primjer koji joj je ostao u sjećanju.

“Koliko mi je trebalo da jednom poznaniku Njemcu objasnim da ne može zaposliti čistačicu na 12% radnog vremena. Tu smo mi u odnosu na EU. U BiH je sve što odudara bar malo od ustaljene navike nemoguće i neprihvatljivo. Regija je slična nama, tu nema značajnih razlika, osim što postoji drugačiji sistem osiguranja u smislu različitih nivoa stubova osiguranja, čemu BiH već duži period teži. Međutim, ne nazire se skora reforma tzv. socijalnog osiguranja.”

Rajić iz Econimica je odlučan da “niko ne bi mogao raditi u državnoj upravi ko nije proveo određeno vrijeme u realnoj privredi i to u privatnom sektoru.”

Rad na crno – isplati se

U cijeloj situaciji ukombinovanoj sa generalnim teškim uslovima poslovanja, smanjenim potrošačkim sposobnositma stanovništva zapošljavanje na crno i dalje nije izuzetak, nego opšteraširena pojava. Paradoks situacije jeste da je poslodavcu jeftinije platiti kaznu za neprijavljenog radnika nego da plaća sve pripadajuće poreze i doprinose.

Ako pretpostavimo da kod određenog poslodavca na duži period radi veći broj neprijavljenih radnika, a da mu inspektor može propisati kaznu od 1 000 KM jednostavno se zaključuje  da iznos ove novčane mjere nije ni izbliza obeshrabrujući.

„Tako nam i kaže evo ja ću platiti i onda dalje praktično nastavlja sa starom praksom, i onda ih ponovo lovimo. Sudovi uglavnom ne prate te napore, oni smatraju da su te kazne adekvatne, a mi smatramo da nisu. Oni imaju mogućnost  da izreknu veću kaznu, jer je kazna za rad na crno od 1000 do 10 000 KM,  a mi možemo izreći kaznu od samo 1 000 KM. Vrlo rijetko se desilo da sud u sudskom procesu poveća kaznu, a po našem mišljenju to bi trebalo češće jer poslodavci kalkulišu pa da barem ta kazna bude u visini godišnjih doprinosa, da mu se ne isplati“, ističe Muhamed Pašukanović, glavni inspektor rada FBiH.

„Poreski klin“,  jeste razlika između bruto plate i neto plate. Prema podacima Agencije za statistiku prosječna bruto plata za jul 2014. godine u BiH je iznosila 1299 KM, dok je prosječna neto plata u istom mjesecu bila 836 KM. Razlika od 463 KM prosječne bruto i neto plate. U poređenju sa drugim zemljama, poresko opterećenje za niskoplaćena zanimanja je među najvišim u Evropi.

Veliki broj zemalja članica EU, kao i zemalja iz regiona, npr. Hrvatska u 2012. godini i Srbija pod pritiskom porasta nezaposlenost su već pribjegle ili pribjegavaju mjeri umanjena poreza, jer ona pojačava međunarodnu cjenovnu konkurentnost.

“Imajući u vidu činjenicu da mladi u Bosni i Hercegovini čine samo 12,7 posto zaposlenih, odnosno nezaposleno ih je čak 59 posto i da BiH ima jednu od najvećih stopa doprinosa na plaće (71 %), reforma tržišta rada, prilagođavanje i poreskih opterećenja u zapošljavanju, predstavljaju dva najveća društveno-ekonomska izazova s kojima se zemlja suočava”, smatraju i u Delegaciji EU u BiH.

Jedan od preduslova pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji je i izmjena zakona o radu, koji trebaju biti usaglašeni sa zakonima i pravilnicima EU.

Očikivanja privrednika u tom smislu nisu optimistična.

„Vrlo teško će biti uskladiti domaće propise sa istim u EU , u prvom redu zbog  neuporedive domaće privrede  i privrede EU”, poručuje Damjanović, direktor Biro doo.