Na Međunarodni dan tolerancije podsjetimo se na poštovanje i uvažavanje drugih i drugačijih

Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. novembra i to je dan koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas.

Sam pojam tolerancija dolazi od grčke riječi tolerare, što znači podnositi. Ona podrazumijeva snošljivost i uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života. O toleranciji se mnogo priča, ali pitanje je koliko je ima, koliko ju njegujemo i praktikujemo?

To je jedan od razloga zašto je Generalna Skupština Ujedinjenih nacija 1996. godine pozvala zemlje članice da ustanove Dan tolerancije u sladu sa Deklaracijom o principima tolerancije koja je potpisana od strane članica 16. novembra 1995. godine.

UNESCO je proglašenjem međunarodnog dana tolerancije skrenuo pažnju na brojne međunarodne akte koji se tiču ljudskih prava, uključujući Konvenciju o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena, rasne diskriminacije, kao i Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, te brojne druge.

UNESCO je dao definiciju tolerancije, koja nastoji unaprijediti tradicionalno sagledavanje tolerancije gdje većina trpi manjinu i moćni one manje moćne. Ta definicija glasi ovako:

“Tolerancija je poštovanje, prihvatanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.

Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači tolerisanje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvatati da se i drugi drže svojih. To znači prihvatanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Takođe znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.”

DIJALOG I TOLERANCIJA

Sociolog Đuro Šušnjić u svom djelu Dijalog i tolerancija piše: “U dodiru s drugim kulturama, naša kultura je u prilici da upozna vrednosti i norme drugih povodom iste stvari: da ih uporedi sa svojim i stekne širu i dublju osnovu za vlastiti rast i razvoj. Ljudi se dodiruju, mešaju i oplođuju jednako kao ideje, verovanja i vrednosti. Danas nema velikog grada u svetu u kome se ne mogu pronaći ljudi različitih vera, nacija i kultura. Iz njihovih duhovnih susreta nastali su istinski plodovi ljudskog uma, a iz telesnih dodira najlepša lica ovog sveta. Mi živimo s razlikama i živećemo dok smo živi.”

Šušnjić dalje dodaje da tolerantan može da bude “samo onaj čovek koji je svestan da ne zna celu istinu i da mu je potreban drugi čovek da bi dospeo u blizinu istine. Netolerantan je onaj ko je uveren da zna celu istinu. Sudbina prvog je da uči i da se razvija, sudbina drugog je da stoji u mestu i da nazaduje. Prvi dobro zna da postoji jedan svet i mnogo pogleda na svet. Drugi bi sve drukčije poglede na svet ugurao u svoje gledište. Ova dva čoveka mogu da govore, ali se ne čuju; oni se gledaju, ali se ne vide; oni su blizu jedan drugom u prostoru, ali ih deli nevidljivi zid; oni koriste isti jezik, ali se nerazumeju”.

Tolerancija je i sposobnost da se sasluša čovjek koji ima drukčije mišljenje o istoj stvari, da bi se u njegovom mišljenju otkrili sadržaji koji mogu da doprinesu da se dva mišljenja približe, isprave, dopune i izraze u obliku koji će da zadovolji obje strane.

“Tolerancija nije i ne treba da bude samo bljutavi kompromis, ali uvek moramo imati na umu da je sve što u kulturi postoji rođeno susretom različitih ideja. Protivnika u razgovoru treba poštovati, čak i kad je ono što on zastupa pogrešno ili čak besmisleno. Ali ono što pleni i osvaja srce i um svakoga ko voli istinu jeste da se u takvom protivniku gleda dobronameran čovek, koji istinu traži na svoj vlastiti način. To poštovanje samog napora da se istina otkrije, makar i po cenu lutanja i grešenja, jeste u isto vreme i poštovanje ljudske ličnosti i dostojanstva. Ne volim ljude kojima je sve jasno pre nego što su i počeli da vode ragovor”, zapisao je Šušnjić u ovom svom djelu.

ŽIVOT U ODNOSU NA DRUGOG

Događaji u istoriji, ali i oni u modernom svijetu podsjećaju nas da je krajnje vrijeme da prihvatimo Drugog u svoj njegovoj različitosti u odnosu na nas. Samo na taj način možemo da uspostavimo život bez nesuglasica i narazumijevanja. Bez drugog ne bi bilo ni nas, on nam stoji ko podsjetnik da je svijet pun ljudi koji se razlikuju od nas prema boji kože, mišljenju, naciji, religiji, etniji, ali u svima nama teče ista krv koja nas nevidljivim nitima veže.

Upravo danas, na Međunarodni dan tolerancije, možemo se zapitati koliko smo tolerantni, koliko dopuštamo drugome da se pojavi pred nama, koliko ga poštujemo i uvažavamo.

Možda možemo biti više tolerantni prema svojim prijateljima, nepoznatim ljudima, ženama, manjinama, pripadnicima drugih etničkih, nacionalnih i vjerskih skupina, neistomišljenicima, pripadnicima LGBT populacije, starijim, mlađim i mnogim drugim ljudima koje susrećemo u svom životu.

Na kraju možemo podsjetiti na Volterove riječi: “Ne slažem se sa onim što misliš, ali ću do kraja braniti tvoje pravo da to kažeš.”

BUKA

Trenutno stanje na graničnim prelazima donosi Auto-moto savez Republike Srpske

Stanje na graničnim prelazima možete pratiti UŽIVO i putem aplikacije za Android Auto-moto saveza Republike Srpske!