OSOBE SA INVALIDITETOM TRPE DISKRIMINACIJU KOD LJEKARA: Ne obraćaju im se kao drugim pacijentima

"Jedna od najočitijih i najčešćih situacija je kada ja u invalidskim kolicima dođem u neku ambulantu. Dođem sa asistentom. Onda se sestra ili ljekar zna obratiti asistentu, a ne meni. Pa kaže: 'Šta joj je?' Ne pita mene. To je diskriminacija. Ne obraća se meni kao osobi jer iz nepoznatih razloga smatra da ja ne znam da kažem šta mi je, valjda zato što sjedim u kolicima. Pa ne sjedi mi mozak u kolicima", kaže Elvira Bešlija.

O diskriminaciji osoba sa invaliditetom govorilo se u petak na konferenciji "Promovisanje prava i podizanje svijesti o pitanjima osoba/lica sa invaliditetom u BiH", koja je u Doboju okupila organizacije iz oba entiteta.

Da bi se izbjegle ovakve situacije, smatra Mirsad Muftić, profesor na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu, studenti medicine i zdravstvenih nauka trebalo bi da izučavaju komunikologiju sa osobama sa onesposobljenjima kako bi budući ljekari, medicinske sestre i terapeuti naučili kako da komuniciraju.

"Prvo, ne komunicira se da ja stojim, a da neko bude u invalidskim kolicima, nego ja moram sjesti, znači kontakt oči u oči. Moramo pitati osobu sa onesposobljenjem hoće li druga osoba (asistent) biti u ordinaciji ili neće. Bez toga nema dobrog benefita za terapijsku proceduru", navodi Muftić.

Dragica Bekanović navodi da se nije susretala sa takvim oblicima diskriminacije, ali zato su je arhitektonske barijere spriječile da u potrazi za ljekarskom pomoći u Domu zdravlja u Doboju dođe do njegove ordinacije.

"Ljekari siđu sa sprata nama, dođu do Hitne, bilo koja specijalistička služba, ali to nije rješenje. Mi bismo više voljeli da samostalno možemo otići kod ljekara, kod specijalista, u laboratorije", rekla je Bekanovićeva.

Domovi zdravlja, bolnice, klinički centri u BiH uglavnom su omogućili nesmetan pristup osobama sa invaliditetom postavljanjem rampi, međutim na periferiji nastaju problemi.