Zašto opozicija u Republici Srpskoj nije u stanju ništa promjeniti, bez obzira na mogućnosti kojih je bilo i previše od izbora na ovamo? Da li su sve političke izgubljene šanse kao promašene stopostotne prilike u fudbalu, nakon kojih po nepisanom pravilu ide kazna – gubljenje utakmice? Moja mala analiza kaže da je problem u previše selektora i nikakvom stručnom štabu.

Svjedoci smo mnogobrojnih kompozicija i prekompozicija na lokalnim nivoima, od kojih slučaj Gradiška i teza SDS smijenio SDS zauzima najviše medijskog prostora, ali isto tako sjećamo se i Kneževa, dok se slučaj Kotor Varoš osporava. Takođe, pominju se i Trebinje i Bileća, potajno i Prnjavor, vruće je i u Foči i u Doboju... i ko zna gdje će još da eskalira.

U želji da ne bude po staroj narodnoj „ne laje kuja radi sela...” u tekstu ispod ću iznijeti svoje viđenje ponuđenog seta reformskih zakona u Republici Srpskoj.

Živimo u državi u kojoj je većini stanovništva, a mladima naročito, cilj otići. Što bi se reklo: bez perspektive. Urušena privreda, borba za osnovnu egzistenciju, sastavljanje kraja s krajem i tako u nedogled. Doduše, status političara je izjednačen sa onima u razvijenijim zemljama, ali, iako ih je mnogo, opet su u manjini. Njima stanje odgovara.

Pitanje br. 1

Da bi porodica na najpovoljniji način riješila svoje stambeno pitanje, da li jedan član treba biti pravni, a jedan član ekonomski ekspert?

Pitanje br. 2

Koliko su se naše banke na finansijskim tržištima zadužile u CHF valuti?

Svakodnevno slušamo razne probleme koji opterećavaju našu privredu, slabu i nejaku. Problema je previše, a rješenja malo ili nikako. Takođe, mnogi problemi se javnosti plasiraju kao ključni, a drugi, vjerovatno za većinu privrednika važniji, se kriju i sklanjaju pod tepih.