VASILIJE ŠAJINOVIĆ: Zašto se skriva od javnosti poodavno odštampana takozvana monografija Doboja?!

Riječ je o knjizi GRAD DOBOJ – Prilozi za monografiju, koja je, po priči dobro upućenih, pripremana godinama i prije dočekala smrt prvog čovjek iz ekipe njenih kreatora nego što je ugledala svjetlo dana.

Naravno, od radoznalaca u koje spada i ovaj publicista, ništa se ne može sakriti pa smo istražili šta to pomenuta knjiga sadrži i zašto se ne pokazuje svijetu kao dika i ponos našeg grada. (Računali smo da je upravo cilj izrade ove knjige bio da se predstavi Grad Doboj u najljepšem i najtačnijem svjetlu sa njegovom istorijom, geografskim i drugim znamenitostima kao što su privreda, sfera kulture i društvenih djelatnosti i td.)

Međutim, već na prvoj stranici, kao „jutru po kome se dan poznaje“ u Riječi izdavača nailazimo na Obrena Petrovića na retuširanoj fotografiji (čitaj: uljepšanoj!) sa pričom koju mu je neko morao sročiti jer se taj čova do sada propisno obrukao u javnim nastupima sa svojom „govornom kulturom".

To je onaj lik koji svoje ime kleše na spomenik podignut žrtvama Dobojske internacije iz vremena Prvog svjetskog rata i koji koristi položaj čelnog dobojskog političara da odbije brisanje svog imena sa spomenika, što su u oštrom demaršu tražili odgovorni iz republičke Komisije za praćenje obilježavanja značajnih datuma iz srpske istorije u RS.

PRILOG: slike Petrovića, jedna sa suđenja Dobojlijama u Sarajevu a druga iz tzv. Monografije uz komentar: Koje je pravo Obrenovo lice; ono sa slike svjedočenja protiv Srba u Sarajevu ili ono s fotografije na početku tzv. Monografije?

Cijela knjiga, žalibože štamparskog truda i narodnih para, je jedna cirkusijada u slici i riječi a sračunata da kult „mudrog“ gradonačelnika of Lipac (odakle su rodom i partizanske perjanice koje su u sličnim knjigama sebe veličale kao borce i prvoborce tzv. NOB-e, a ustvari, bratoubilačkog rata u dobojskom kraju).

Dakle, istorija se ponovila i ovaj put čemu su znatno doprinijeli i ostali Lipčani koji su kao članovi redakcijonog odbora odobrili rečenu blamažu od knjige. Dakle, uz Obrena odgovorni za knjigu su: Bogdan Nikolić, Novak Radojčić i Vojo Stjepanović.

I kako rekosmo, na osnovu uvida u tekstove knjige Grad Doboj, prilozi za monografiju ukazujemo kako oni su rađeni „s brda - s dola“ i to tako da je manje – više sve prepisano iz monografije Doboja iz 1977. godine. Doduše, priređivač za štampu ove knjige, je naveo rečenu knjigu kao fundamentalnu literaturu za njenu izradu. U korištenoj liteaturi je i knjiga Milenka Đukanovića i Voje Stjepanovića iz 2006. godine, pretenciozno naslovljena kao monografija Doboja u kojoj je pola na srpskom, pola na englesnom dat, ustvari, jedan informator u najkraćim crtama o Doboju koji još nije bio postao grad.

Nije nam namjera da pravimo analizu jedne improvizovane brošure u kojoj jedino vrijedi pohvaliti banjolučkog štampara koji je na sjajnom kunzdruk-papiru prenio u slici i riječi ono što mu je navedena lipačka ekipa dostavila kao materijal za knjigu. Dakle, sve ostalo je bruka Voje Stjepanovića kao priređivača tekstova za štampu, kao što je isto tako to bruka i bratije koja mu je pri tome asistirala.