DOBOJ: Da li vozovi još saobraćaju kroz stari Doboj?

Željeznička stanica je preživila nekoliko država, ratova, poplava i zemljotresa, bombardovanja, nepoznat broj putnika neznanaca, prolaznika i namjernika, mnoge ispraćala i dočekivala... pa tako i danas stoji u starom dijelu grada i svjedoči o nekim prošlim vremenima. Iako je i sada Dobojlije nazivaju ''starom željezničkom'' ona to odavno nije, nekada centar grada i okupljalište Dobojlija, danas je trgovina, skladište stočne hrane, praonica ili kutak i krov nad glavom za stanbeno nezbrinute, odnosno meta vandala i uličnih umjetnika.

Bukvalno, svaka stopa oko stare željezničke odiše nekom patinom i krije neku neispričanu priču. U vremenima Prvog svjetskog rata, u doba internacije podrinjskih Srba i stvaranja tampon zone između Bosne i Srbije, stara željeznica je bila mjesto gdje su internirani Srbi dolazili po ono što su Austrijanci nazivali hranom bosi, vezani i u kolonama (bili su zatvarani u konjske štale preko puta nove željeznice na poljanama kod bivšeg restorana ''Val''), a nakon toga bi bili dalje vagonima odvoženi u neke druge logore. Međutim, ako danas dođete pred staru željezničku, tamo nećete pronaći nikakav znak, nikakav natpis, da se tu nešto slično dogodilo.

Preturila je stara željeznica i Veliki rat, a onda su došla neka nova i bolja vremena pod vlašću kralja Aleksandra I Karađoređevića Ujedinitelja. U Kraljevini Jugoslaviji stara željeznička postaje još važnija za Doboj, u njenoj neposrednoj blizini se gradi prva benzinska pumpa na teritoriji Doboja, otvara se ''Konzum'', a tu je ujedno bio i glavni trg. Glavna ulica tadašnje varoši Doboj je počinjala upravo ispred stare željezničke, a protezala se dalje i završavala ispred današnje katoličke crkve. Ispred stanice, jedinom djelom naslonjavši se na nju, nekada je postojala mala nastrešnica. Lokalni ribari su pecali somove i drugu ribu u rijeci Bosni, a onda je donosili pred staru željeznicu, kačali o nastrešnicu i tu prodavali, pričaju stare Dobojlije.

Potom u Doboj dolaze Nijemci, a sa njima i Drugi svjetski rat. Doboj je postao dio Nezavisne Države Hrvatske. Vojska Trećeg Rajha je često koristila staru željenicu za transport municije, naoružanja, i podrške svojoj soldateski dalje prema istoku. Zbog toga je saveznička avijacija pred kraj rata u nekoliko navrata bombardovala željezničku stanicu i tom prilikom je teško oštetila.

Doboj, a i samu željeznicu, oslobodili su drugovi partizani. Nakon rata, narodna vlast je obnovila i popravila staru željezničku stanicu, ali je ona uskoro prestala biti željezničkom stanicom u funkcionalnom smislu jer je izgrađena nova šriokotračna trasa od Banja Luke i Modriče preko Doboja, dalje prema Sarajevu.

Stara željeznica je pretrpila mnogo toga, ali je pitanje da li će pretrpiti našu nemarnost i neodgovornost prema vlastitoj prošlosti. Prema pričama nekih ljudi čija je sudbina i životni put bio povezan sa željeznicom, kao što je naš sugrađanin i starina Enes koji je svoja osnovna znanja o željeznicama stekao upravo u zgradi stare željeznice, a kasnije bio zaposlen u istoj i čija se kuća nalazi uz staru željeznicu... postojala je mogućnost da Republika Austrija donira određena sredstva za obnovu zgradu stare željeznice. Međutim, iz nepoznatih razloga, od toga se nije desilo ništa.

Zgrada i dalje propada, krovovi prokišnjavaju, a sam objekat je izgubio svoju autentičnost pošto su neki i nepoznati ljudi koje je život vezivao za staru željeznicu, samoinicijativno dograđivali pojedine dijelove. Zgrada ima neodloživu potrebu da bude što prije na adekavatan način renovirana, restauirana, konzervirana i stavljena pod zaštitu nadležnih institucija. Međutim, s obzirom na to da trošenje novca na takve poduhvate ne može donijeti direktne političke beneficije nositeljima vlasti, teško se može očekivati nešto slično u bližoj budućnosti.

Iako je Austrija već nekoliko puta pokazivala dobru volju u Bosni i učestovala u obnovi objekata (mostova, tunela...) koje je izgradila Austrougarska monarhija, samo mi ćemo snositi moralnu odgovornost pred budućim naraštajima ako i stara željeznica završi kao neka od autentičnih građevina starog Doboja, te ustupi svoje temelje novogradnji. Svako od nas, ko se smatra da je Dobojlija, snosi dio odgovornosti zato što je to tako, a onda lokalni i entitetski političari.

Ako ne znamo šta da radimo sa tim objektom, onda možemo ''prepisati'' od drugih, Banja Luka je stvoju staru željeznicu pretvorila u muzej. Naša stara željeznička predstavlja provrazredni proizvod koji bi se mogao naći u ponudi turističke organizacije grada, ali ne sigurno u aktuelnom stanju. Stara željeznica je monumentalna građevina koja povezuje sve nas sa prošlim vremenma, a ako budemo marljivi i odgovorni, jednog dana će povezivati nas sa našim dalekim potomstvom.