REAGOVANJE: Vajni basnopisac

Za primjer moram uzeti jednog vajnog basnopisca koji je na ovom portalu prije dan-dva objavio svoju neuko sročenu basnu o ćoravoj kokoši, zrnu, perju i još o koječemu. Basne, same po sebi, legitimna su književna vrsta i tu ne bih imao primjedaba da nadripisac i nadriurednik jednog biltena nije u priču uveo sebe kao jednog od likova basne!(sik!) naime, ispisujući nekoliko fakata iz svoje biografije vajni basnopisac kaže i ovo: „Istine radi, moram napomenuti: na ovom svom krivudavom, često krvavom, uglavnom napornom putu, ne vidjeh ćoravu kokoš i njoj slične na megdanu“. (Podvukao V.Š.)

Pri kraju lakrdije, jer tako se zove pisanija sbrda sdola, autor kaže: „I zato, zarad istine, podsjećam: glasao sam protiv odluke o pristupanju Doboj onoj turskoj zajednici. I mislim da se ta rana ne soli ako hoćeš da zaraste. Ali mislim i da je svaka istinska pomoć dobro došla ako nemaš. I ako si gladan i nemaš posla. A vrijeme će reći je li sve ovo bilo vrijedno odluke, ponovnog podgrijavanja zle krvi i nepovjerenja“. (Podvukao V.Š.)

Ima tih nebuloza kod Zorana Blagojevića u navedenoj pisaniji sijaset i nemam potrebu da razbijam glavu navedenim šizopoimanjima. Navedenoj personi nije jasno ni da je njegovo zanimanje sasvim obično i da za njega ne treba velike pameti, te da njegova politička saltiranja govore kao pojava sama po sebi a ne kao individualno oprejeljenje čovjeka koji je, koliko mi se čini, glasao kao odbornik SDS-a protiv svojih Vozućana u Kotorsku i, gle apsurda, derogirajući sudsku odluku! Navedeni čin es-de-es-ovskih odbornika po pitanju rušenja kuće Gavrila Moćića, oca poginulog srpskog borca, i odluke da se zaustavi gradnja kuća za koje su Srbi u Kotorsku imali legalno dodijeljene placeve i dozvole za gradnju jeste blamaža koju istorija neće oprostiti Obrenu i njegovoj bratiji po krivdi!

Istine radi, pisac ovih redova je pomenuti događaj u Kotorsku snimao i opisao u člancima lista za koji je pisao. Meni niko drugi nije ni pisao ni suflirao članak u kome sam objektivno prikazao blasfemiju doboskih es-de-es-ovaca vezanu za Srbe u Kotorsku. Ne kao Zoranu Blagojeviću za koga mi je priznala jedna gospođa iz dobojskih medija, da mu piše uvodnike za novine koje on tobože uređuje! (sik!)

Vasilije Šajinović, profesor književnosti