REAGOVANJE: Stvarni značaj Lipca u odbrambeno-otadžbinskom ratu!!!

I dalje, materijalnim dokazom potkrepljujemo svoju tvrdnju po onoj narodnoj „Ako laže koza – ne laže rog.“ Naime na natpisu na spomen-ploči u Lipcu, podignutoj 2010. godine stoji uklesano da „Odlukom Kriznog štaba opštine Doboj 02. maja 1992, godine sa ovog mjesta krenuli su srpski sinovi u odbranu Doboja…“

Ističemo kako Lipčani jesu u ratu 1941. godine bili značajan faktor partizanske komponente srpskog ustanka u dobojskom kraju o čemu svjedoče prvoborci iz tog sela tipa Petko Đurić, Veselin i Ignjat Radojčić i dr.

Međutim, što se pak rata 1992-95. godine tiče, Lipčani sebi nezasluženo pripisuju ulogu glavnog faktora odbrane Doboja, grada-heroja i isti falsifikat tobože dokumentuju spomen-pločom na kojoj su upisali ono što su upisali.

Bezobrazluk Obrenovih savjetnika i ulizica

Ustvari, Lipčani, su vođeni razlozima koji su samo mangupima iz njihovih redova znani i o kojima možemo samo da nagađamo, uradili kako su uradili. Da li oni danas svojataju ulogu prvoboraca i hoće istaknuto mjesto u odbrani Doboja 1992. godine kako bi oprali ljagu koju su iz Drugog svjetskog rata ponijeli kao simpatizeri partizana i i srpski izdajnici?! Ili to, možda, čine zbog svoje aktuelne „perjanice“ Obrena Petrovića, jednog denuncijanta i nikogovića koga žele osokoliti da i danas, uz njihovu podršku, izdaje braću i drugove na Sudu u Sarajevu?! Obrena koji je poodavno prodao „vjeru za večeru.“

Bilo kako bilo, Lipčani su „previdjeli“ da Doboj nije branjen samo 2-3 maja 1992. godine već tokom cijelog rata 1992-95. godine i to junački i odbranjen je zahvaljući braniocima s linije odbrane oko Doboja. Ne sporimo da je i Lipačka četa u navedenom smislu branila jedan dio linije prema Doboju, upravo pod komandom rečenog Nikolića, mada ga ta činjenica ne amnestira od falsifikovanja uloge Lipca na početku rata.
Dakle, ne vrijeđajući Lipčane, moramo reći kako je bezobrazno od lipačkih perjanica Njapse, Deve, Obrena i Bogdana Nikolića to što su osmislili navedenu podvalu i proglasili Lipac centrom odbrane Doboja 1992. godine. Grijeh je to, prije svega, prema borcima iz opštine Petrovo, borcima s Vučijaka, Krnjina te prema tzv. „Gradskoj ilegali Doboja“, zaslužnima za zauzimanje vitalnih tačaka i objekata u gradu početkom maja 1992. godine kako isti ne bi pali u ruke hrvatsko-muslimanskoj koaliciji čije su jedinice spremno čekale na mig Izetbegovića da udare na Doboj.

Major Milovan Stanković na položaju

Oni kojima pripada slava

Ne smije se zaboraviti da je u organizovanju odbrane Doboja u prošlom ratu inicijalnu i ključnu ulogu imao major Milovan Stanković, oficir plemenitog kova koga je sam dragi Bog poslao da uredi da sve u Doboju na početku rata bude u redu, bez nepotrebnih žrtava i javašluka, kakav se desio na primjer u Tesliću i sl. Isto tako, zasluge za sigurnost Doboja tokom daljih ratnih godina rata pripadaju pukovniku Slavku Lisici koji je u svoje dvije knjige ostavio svjedočanstva o autističkoj civilnoj vlasti u Doboju koja sabotirala vojnu organizaciju odbrane našeg grada.

A boraca što se tiče, njima pripada slava i hvala. Zato, neka je vječna slava braniocima Doboja na Putnikovom brdu i Vili na Petrovdan 1992. godine kojih je bilo i iz Doboja i sa Ozrena, s Krnjina, Trebave i Vučijaka! Slava i hvala Krajišnicima koji su kasnijih godina stajali na braniku Doboja na Trebavi i Putnikovom brdu. Slava, prije svega, palima za krst časni i slobodu zlatnu!

Kad se sve naprijed rečeno ima u vidu, vidi se jasno da je uloga Lipca u proteklom ratu objektivno bila minorna a da je naduvavanje njegove uloge falsifikat.

I, na kraju ovog napisa, prisjetimo se besmrtnih poruka pukovnika a kasnijeg generala Lisice iz njegovog čestog javnog obraćanja, a koje poruke važe za sva vremena i koje su bile vodilja časnim braniocima Doboja, pa bi trebalo i nama danas: „Smrt ratnim profiterima, ustašama i zelenim beretkama. Sloboda narodu!"

Vasilije Šajinović