Na sve strane njegov lik. Iako, doduše oskudno i bez imalo kreativnosti, okićen je i naš grad. Tako srećemo i ovog Djeda na prozorima kafića, kuća, njiše se „naduvan“ pored nekog štanda ili glupavo drži za balkon.
Samo, nosi li ove godine poklone onim najvrednijim, najmilijim?
Kako kome. Zavisi ko su toj dječici mama i tata, ako ih uopšte ima. A ako ih ima, da li su zaposleni, možda su na nekom položaju ili nisu. Možda su siromašni, bolesni, alkoholičari, sebični. Previše zauzeti, nezainteresovani...
E, zato me nervira taj Djed Mraz, koji će doći samo odabranima, a ostalima neće. Možete li vjerovati da postoje djeca koja i ne znaju da se bliži ta, još jedna u nizu, Nova godina, kada bi se kroz odžak svakog dobrog djeteta na ovom svijetu, trebao spustiti debeli djedica s vrećom punom poklona i ostaviti paketić ispod jelke.
(Koji marketing. Svaka čast na ideji!)
Kada biste mogli, šta biste Vi poželjeli da vam donese Djed Mraz? Nema veze što smo sada veliki i što znamo da on sigurno neće doći ali, valjda u svakom od nas još uvijek čuči mali Petar Pan. Nadam se da da.
Dakle, hajde, razmislite!
Konačno sedmica na loto-u?
Naravno, ona standardna - da smo živi i zdravi?
Stan? Auto? Laptop?
Da nam grad zaživi i izađe iz ove učmalosti?
Dobru žensku ili nekoga da ostarite zajedno?
Milionče?
Da ne dočekate da vam se firma „ugasi“ i vi postanete „socijalni slučaj“, već da pod normalnim okolnostima odete u penziju?
Da vas se sjeti rođak u Americi?
„Samo da rata ne bude.“
...
Džaba, on se i dalje samo ceri, onako sav rumen i debeo, a „sit gladnog ne razumije“.
Pa, iskreno, ne razumijem ni ja i pitam se zašto uopšte moraju da stradaju i pate mala, nevina srca djece? Ona su tako ranjiva, a bespomoćna.
Zato, kada bih ja mogla poželjeti nešto od tog lika, možda bi to bila ta neka divna, čarobna zemlja Sentopija iz crtića, gdje bih čarobni štapić dala u nečiju rukicu da sredi ovaj svijet nas, odraslih, jer očigledno je da nama to sređivanje nikako ne ide od ruke!
