Logo
Odštampajte ovu stranicu

INGA CVIJANOVIĆ Ljepota je u oku fotografa (FOTO)

INGA CVIJANOVIĆ Ljepota je u oku fotografa (FOTO)

Naberežje Čelni je smješten negdje na pola puta između Moskve i Jekaterinburga. Grad koji je nama znan po fudbalskom klubu i fabrici kamiona Kamaz, barem u Doboju bi mogao da bude prepoznat i po tome što je tamo, 1975. godine, rođena Inga Nikolajevna Volodina. Nama, doduše, poznatija kao Cvijanović...

Mlada Ruskinja je supruga upoznala u svom gradu, gdje se nalazio na privremenom radu, a srce je odlučilo da 1997. godine ostavi otadžbinu i rodni grad i dođe u Republiku Srpsku. Inga je tako, odavno „naša“, a naročito nakon rođenja tri sina, tri jablana, Bože, Slavena i Petra. A kada je potomstvo stasalo, Inga je našla vremena, na radost i zadovoljstvo svih nas, da se posveti hobiju koji je odavno voljela, a koji je polako prerastao u nešto vrlo lijepo i zanimljivo - fotografiji.

Inga Cvijanović je u poslednjih šest godina lagano raskrčila svoju stazu, i nenametljivo i skromno došla do izražaja isključivo kvalitetom svojih fotografija i njihovom nesvakidašnjom ljepotom. Kada biste je danas zapitali da li je fotografija za nju posao, način zarade, zadovoljstvo, ili isključivo umjetnost, mislim da bi se debelo zamislila. Jer, bez obzira na to da li „radi“ , druži se sa članovima Foto kluba ili prosto bilježi poneki zanimljiv trenutak sa svog prozora, Inga u to unosi svoju dušu. Onu rusku, naravno.

Nagrade su stigle gotovo spontano, jer Inga pošalje fotografiju na konkurs po inerciji, a onda i zaboravi na to. Tako se svaki put obraduje kad stigne vijest da je njeno djelo vrednovano, a nagrade se lagano nižu. Među njima izdvaja posebno dragu 1. nagradu na konkursu Turističkog saveza RS, te drugu od Turističke organizacije grada Doboja, jer se radi o njoj dragim motivima prirodnih ljepota. Mnogo je radila i za Eparhiju zvorničko-tuzlansku, a njene predivne fotografije su dio monografije Pravoslavlje u usorskom kraju. Najljepše fotografije, kaže Inga, nastaju na druženjima sa kolegama iz Foto kluba, a u poslednje vrijeme i sa SCPD “Bogoljublje“, koje prati na njihovim turnejama. No, kako god bilo, foto aparat je uvijek tu, jer nikad se ne zna kad će iskrsnuti nešto što će postati nezaboravna isnpiracija.....

Treća nagrada na londonskom konkursu „Snaga prirode“, najnovija u Inginoj zbirci, tako je samo logičan slijed događaja. Fotografkinja s osmijehom kaže da je bila i zaboravila na to takmičenje, ali je potvrda njenog rada u ovom obliku svakako satisfakcija. Tim više jer ovako sebi otvara put za članstvo u evropskim udruženjima fotografa, a to je za nju prilika da zadovolji radoznalost i vidi kako se to radi na nekim drugim meridijanima...

Srodni članci

Webmaster © Robna Kuća Doboj. Sva prava pridržana.