DOBOJ: Mlade Dobojlije u Sjedinjenim Američkim Državama (FOTO)

Program je osmišljen tako da se jednim dijelom zasniva na upoznavanju kako sa kulturom, tako i sa strukturom vlasti u SAD-u i bitnim istorijskim događajima koji su doveli do stanja danas. Drugim dijelom, program ukazuje na probleme sa kojima se Amerikanci svakodnevno susreću i na njihovu angažovanost da se ti problemi riješe. I na kraju, treći dio se odnosi na radionice na kojima učesnici programa kroz timski rad poboljšavaju svoje liderske vještine i uče kako se uspješno pišu i sprovode projekti u društvenoj zajednici.

Kroz cijeli program se provlači činjenica koliko je u jednom demokratskom društvu zapravo bitno da građani budu ti koji će da se bave problemima od važnosti i onime što im smeta i čime nisu zadovoljni u svojoj sredini. Ali nisu problemi ti koji su u fokusu, nego preduzimanje inicijative i pronalaženje mogućih rješenja.

Ove godine u programu su učestvovali Doboj, Zenica i Stolac, sa ukupno 17 učenika i 4 profesorice. Prvu sedmicu proveli smo u Vašingtonu u jednom omladinskom konferencijskom centru, a drugu i treću u Pitsburgu, gdje smo bili smješteni kod američkih porodica koje učestvuju u programu kao volonteri.

Magee Womancare International je odjeljenje koje je bilo zaduženo za sprovođenje programa ove godine, a koje je dio poznate klinike i istraživačkog instituta u Pitsburgu.

Pored radionica i prezentacija, u Vašingtonu smo obišli i važnije spomenike i neke od muzeja (izdvojila bih National Air and Space Museum); posjetili smo i U.S. State Department i, naravno, Capitol - sjedište kongresa. Što se muzeja tiče, zanimljiva činjenica je da se ni u jednom ne naplaćuje ulaz, svi su besplatni.

Još jedno zanimljivo iskustvo bila je i posjeta javnoj kuhinji u Vašingtonu (DC Central Kitchen), gdje smo, zajedno sa zaposlenicima i volonterima, pripremali hranu za one koji nisu u mogućnosti da to sebi priušte.

Taj isti dan smo prisustvovali jednoj od radionica pod nazivom Making a change: The Civil Rights Movement & the First Amendment. Radionica je, naravno, govorila o Martinu Luteru Kingu mlađem i borbi za građanska prava američkih crnaca. Izdvojila bih baš tu radionicu jer me je podsjetila na to kako se nijedna promjena nije desila preko noći, a ni sama od sebe. Oduvijek su ljudi bili ti koji su zahvaljujući svojim stavovima, ubjeđenjima i snovima, svojoj vjeri i upornosti donosili promjene. Naš narod je to izgleda zaboravio i umjesto da prestane da kuka i da se pokrene, previše očekuje od vlasti koja, sve i da hoće, možda i nije u stanju ta očekivanja da ispuni.

U Pitsburgu smo mnogo više radili i bili usmjereni na učenje i pisanje projekta koji treba da odradi svaki tim po povratku u svoj grad, ali bilo je i zabavnih sadržaja. Izdvojila bih odlazak u avanturistički kamp Odyssey, gdje smo učestvovali u timskim igrama, penjali se, prelazili razne prepreke napravljene od užadi i dasaka i skakali čuveni leap of faith. Ukratko, pomjerali svoje granice. Pored kampa, zabavan je bio i odlazak u Escape Room, gdje vas navodno zatvore u Šerlokovu biblioteku i vi i vaš tim imate sat vremena da pronađete sve dijelove zagonetki i riješite ih kako biste izašli iz sobe.

Posjetili smo i dvije srednje škole: jednu državnu i jednu privatnu. Našim učenicima bili su dodijeljeni američki učenici koje su pratili cijeli dan i bili prisutni zajedno sa njima na svim časovima koje su imali po rasporedu tog dana. Postoji ogromna razlika između privatnih i državnih škola u Americi, s tim da su privatne one koje pružaju veći kvalitet u nastavi. A i koštaju mnogo više, oko 30 000$ godišnje.

Što se tiče radionica kojima smo prisustvovali u Pitsburgu, izdvojila bih onu pod nazivom Growing Adaptive Leaders – Coro Pgh, na kojoj smo, kroz razne aktivnosti, pokušavali da odgovorimo na pitanja kao što su: Šta ti donosi radost? Šta tvom životu daje smisao? Kako ti se život obraća u ovom trenutku? Naučili smo koliko je zapravo važno slušati svog sagovornika i ne prekidati ga. Iznenadili biste se šta sve možete saznati o nekome kad biste pokušali bar jednom da tu osobu ne prekidate i da je slušate kako biste razumjeli ono što je rečeno, a ne kako biste odgovorili na to. Osim toga, ova radionica vas navede i na pomisao o vašoj svrsi na svijetu, zbog čega ste tu, zašto baš vi, zašto baš tu, itd. Ono što sam ja sa sobom ponijela sa te radionice je odluka da više nikada neću propustiti priliku da promijenim nešto na bolje u svom društvu ukoliko mi se već ta prilika ukaže, pa ma koliko mala stvar bila u pitanju. Jer nikad ne znate, možda tamo negdje postoji neko ko bi dao sve da mu se takva mogućnost pruži, a vi je uzimate zdravo za gotovo i ne preduzimate ništa.

O samom projektu koji će tim iz Doboja raditi u svom gradu za sada ne bih ništa rekla. Projekat je još uvijek u fazi izrade i ako prođe, treba da bude završen do kraja novembra ove godine. Ali o tom potom. U svakom slučaju, biće nam neophodna podrška grada i lokalne zajednice, a i naših sugrađana, naravno. Vjerujemo da ta podrška neće izostati, jer šta god da budemo radili, radićemo za dobrobit našeg grada i svih nas. Obavijestićemo vas sve na vrijeme.

Sve u svemu, ovaj program nam je pružio jedno lijepo i nezaboravno iskustvo, i ni na pet stranica ne bi moglo da stane sve ono što smo tamo doživjeli, naučili, vidjeli i obišli.

Ukoliko se program bude sprovodio i sledeće godine i naš grad ponovo bude učestvovao, iskoristila bih ovu priliku da pozovem sve učenike srednjih škola i kolege profesore da se prijave, jer je ovo zaista nešto što će vas i promijeniti i obogatiti kao čovjeka i što ćete pamtiti za života. Šteta je, a i sramota, da ne iskoristite priliku koja vam se pruža jer, kao što već rekoh, možda bi neko dao sve da bude dio nečega takvog, ali nije u mogućnosti iz ko zna kakvih razloga, a vi imate šansu, ali vam je mrsko, ne da vam se ili jednostavno nemate volje. Imajte to na umu ne samo kad je ovo u pitanju, nego i bilo šta kasnije u životu što vas zadesi na vašem putu.

Zgrabite i iskoristite svaku priliku!

Naravno, ukoliko ste spremni da učite od svih i svega i nemate nikakvih predrasuda, jer samo tako ste u stanju da rastete i razvijate se kao ličnost.

Tanja Simeunović, prof. engleskog jezika i književnosti

...

Ovaj program mi je omogućio da zaista upoznam američku kullturu i shvatim njihov način života i razmišljanja. Upoznala sam mnogo ljudi tokom ovog programa koji su ostavili snažan utisak na mene. Tokom programa smo se upoznali sa američkim školskim sistemom. Fascinirana sam druželjubivošću nastavnika, kako u privatnoj, tako i u državnoj srednjoj školi i njihovom željom da na jedan prijatan i zanimljiv način prenesu znanje svojim učenicima.

Neda Josić, JU Medicinska škola Doboj

...

Obradovalo me gostoprimstvo naših host porodica. Iznenadili su me svojim entuzijazmom i željom da upoznaju našu kulturu i običaje. Takođe su nam omogućili da mnogo naučimo o njihovim običajima i da, bar na kratko, osjetimo njihov način života.

Mateja Đenić, JU Saobraćajna i elektro škola Doboj

...

Predivan je osjećaj biti dio nečega od čega nećete imati koristi samo vi, nego i ljudi u vašem okruženju. Youth Leadership Program je bilo iskustvo koje ću pamtiti do kraja života i vjerovatno se osvrtati na njega kao period koji je pomogao da se izgradim kao mlada osoba. Naučene vještine i znanja koja sam stekla tamo pokušaću da prenesem na mlade u našoj zajednici, i iskreno se nadam da će u godinama koje dolaze grad Doboj još više podržavati ovakve  programe.

Mia Matić, JU Medicinska škola Doboj{gallery}dobojNEWS/kultura/obrazovanje/putovanja/Dobojlije-u-Sjedinjenim-Americkim-Drzavama-2017:::0:0{/gallery}