“ Koliko ružnih riječi, koliko „preciznih“ proračuna troškova, koliko naziva za nešto novo što je dobila ova škola…
Ja, kao nastavnik ove škole, izvodila sam djecu pored škole i sjedili smo na torbama i radili zadatke. Sada imamo učionicu na otvorenom, dakle učionicu, ne roštiljnicu, ne sjenik, ali neće nam naškoditi, ako neko ko piše komentare izrazi želju da nam napravi roštilj, da nam napravi osmatračnicu, može i da finansira kupovinu drveća koje će nas zakloniti od pogleda i buke, da finansira kupovinu mikroskopa, durbina, foto ćelija…
Mi, prosvjetni radnici, učimo i vaspitavamo djecu: vaspitanu, nevaspitanu, bogatu, siromašnu, zdravu, bolesnu i sve ih nešto naučimo. Tu je i društvo, tu su roditelji.
Zadatak roditelja je da voli svoje dijete, da ga nahrani, okupa, obuče i pošalje u školu.
Zadatak je i da ga vaspita: da zna reći dobar dan kad dođe u školu, da ne uništava klupe, zavjese, računare, cvijeće, posude sa sapunom…
Hvala za svaki projekat koji će pomoći u razvoju naše djece! ”