“ Za mene je svaki izbor za najboljeg, ako je ostvaren na neobjektivnim kriterijumima, obična smijurija! Da te zaboli stomak od smijeha! I moja teza je zasnovana na logici! Prihvatio bih nekako da se može na javnom takmičenju, pred TV kamerama, proglasiti najbolji kuvar, jer je pred svima napravio najbolje jelo iako bitno nedostaje to što dotično jelo nije okusio Gospod. Bog. Takmičenje za najboljeg profesora moglo bi se djelimično objektivno stvariti kad bi profesori koji se takmiče za predmet edukacije imali iste učenike i, isto odjeljenje, da se takmičenje odvija javno, pred TV kamerama, cijelu školsku godinu, pa navali! Uzgred rečeno, znam jednog profesora iz Doboja koji se svojevremeno, javno, na sav glas, hvalio kako na časovima u svojoj školi ništa ne radi, a uvažavan je za najboljeg profesora u gradu, jer je bio član gradskog odbora stranke na vlasti! ”