“ Stara Srpska riječ :" šmirglanje".
Lijep stručni novinarski glagol: "nabudžiti ".
Kad će knjiga o tome kako su ti stradalnici komunističke vlasti od 1943 do 1965 godine srušili SFRJ, obogatili se ratnim švercom i poratnim privatizacijama, zatim vladali decenijama pomoću namještenih izbora i po nalogu stranog faktora i domaćih neprijatelja?
Pa lijep opis opšteg egzodusa sopstvenog upropaštenog naroda u tuđe zemlje da tamo budu sužnji strancima, a sve praćeno etno slikama i crkvenim horovima.
Naravno, da tu bude fokus na ljubavnu priču neke žene/djevojke u koja je čitav život zaljubljive prirode, uglavnom u starije i pogrešne muskarce na položaju ili nekom drugom izvoru moći (npr. ogromne pare od građevine, krađe šume, šljunka ili slično) , dok joj zla sudbina ne dozvoljava da živi na visokoj nozi i promiskuitetno, a pri tome gradi svoj topli dom pun ljubavi i razigrane sitne dječice (kao iz pjesama Sinana Sakića, R.b.).
Znači da je tokom cijelog tog perioda ona top butreks (što bi rekli mi iz književnih krugova) i da ono "zvoni u fulu".
Malo kao Ana Karenjina, samo što kad se razočara, ova ode u svoju kuću na obali Jonskog mora, pa tamo teško pati nad sudbinom napaćenog naroda Serbskog.
A za kraj, da ostane neizvjesnost, da li će migranti da se usele u ove nove stanove od 35 do 45 m2 što se masovno grade dok nam omladina trajno odlazi...
Ali tako da ostane prostora i za nastavak, ako bude trebalo.
Ko nas ovako sje.., nanu mu naninu.
Ko nas je kleo, taj nije dangubio. ”