“ Da Bog hoće vas poukidati, mnogima bi bilo bolje, krkate, žderete, svojim pajtosima pravite posao, kradetet i šakom i kapom, vagone siječete a pare u džep stavljate, zapošljavate svoje i za njih izmišljate nova radna mjesta, poslušnicima dižete koeficijente a sirotinju gazite do trenutka da o fantomkama moraju razmišljati. Dva mandata, milioni pronevjereni, milioni izgubljeni na nabavkama vagona što kroz tunel ne mogu proći, i ono još obraza za držati pridike ima, kako radili tako vam se vratilo, sirotinja će već nekako izdržati, i Bogu u vraćanju pomoći, za taj trenutak masa nas živi, mi ćemo umrijeti jednom, vi svaki dan, do poslednjeg ! Đubrad neopjevana ... ”