“ Grad je umro onog dana kad se raja prestala umjesto po dijelovima grada i komsilucima identiikovati po okolnim planinama. Pored unistenih objekata i gradjevinskog kiceraja treba primjetiti razne naglaske koje kad bi htio prenijeti na papir trebao uvesti u alfabet i neke znakove iz njemackog ili skandinavskih jezika. Tu je i moda, od trenerki do gunjeva i racunskih carapa. Bezlican i bezidejan stanovnik (ne gradjanin) Doboja koji, ruku na srce, nikad nije bio niti ce biti grad (u smislu pravog evropskog grada) ali je bilo raznolikih grupa ljudi i individua koji su cinili ovo mjesto prepoznatljivim. Ovo sto imamo sad izgleda kao kulisa za neki kusturicin film. Neukus i nekultura u svakom mogucem smislu. ”