“ Toliko o Doboju, gradu koji je nekad imao srce i dusu, a sad ima pridoslice sa sela na kojima je izlaznost bila i do 100%, tu su izasli cak i glasaci koji su otisli trbuhom za kruhom, koji u svoje rodno selo dodju samo za praznike, a ne za izbore i pitanje je da li i tad dolaze ( pretpostavljam da su dali saglasnost, punomoc koju su uredno ovjerili kod notara, da neko u njihovo ime moze raspolagati glasovima, u suprotnom, to bi bilo krivicno djelo falsifikovanje potpisa) i te iste pridoslice su ogrezle u kriminalu. Doboj je mrtav grad, ruse objekte koje su nekad napravile stare Dobojlije koje su u njemu zivjele, radile i porodice stvarali, a ovi novi, mladi puleni Obrena Petrovica, dizu spomenik u vidu stambenih zgrada i tako prave jedan veliki tunel od Doboja. Ostao je park u centru grada da poruse i da miniraju tvrdjavu Gradina kako bi napravili grad po svojoj mjeri.
A mi, drage Dobojlije, to malo sto nas je ostalo, da spakujemo svoje stvari i laganim koracima u neku novu, bolju sredinu, gdje god to bilo. I da se ne okrecemo za ovim gradom, jer svakako to vise nije grad u kojem smo mi odrasli, igrali se, zabavljali i skole zavrsavali.
Na taj nacin cemo spasiti grad, jer cemo sacuvati sliku onog Doboja po kojem ga i ljudi iz drugih gradova znaju. ”