“ @ autor, kasniš najmanje 30 godina. Ne vidim smisao.
Prvo, izbori koji predstoje će biti nešto kao utakmica koju domaćin (SNSD sa satelitima) igra na domaćem terenu, ali pred praznim tribinama i pod konstantnom lupom VAR-a. Dakle, domaćin je lišen prednosti koju je imao 15.11.2020. godine u vidu (dosta) „igrača više“. Međutim, i dalje je favorit i ima sve u svojim rukama.
Krenimo redom, biračko tijelo po spiskovima broji oko 60.000 ljudi. Od napisane cifre najmanje 35 % je odselilo, otišlo, napustilo dobojsku kasabu. Jednom riječju – nisu tu. Dakle, ostajemo na broju od 39.000 potentnih glasača. Ako uzmemo da je evropski prosjek izlaznosti na izbore 40-ak %, a pošto u svemu kaskamo za istom, očekivati je da i kod nas, ni u najboljim okolnostima, ni u kom slučaju ne bi trebala biti veća. Pokazatelji ponovljenih izbora gdje se glasači tadicionalno ne mogu pohvaliti motivisanošču, još više obaraju ove parametre. Prostom matematikom dođemo do podatka da će se politički subjekti u Doboju nadmetati za naklonost nešto više od 23.000 glasača.
Kada pričamo o gradonačelniku i tu je računica više nego jasna. Za sigurnu, ubjedljivu pobjedu preko na čemu insistira predsjednik OO SNSD-a Doboj je neophodno oko 12.000, a u nešto izjednačenoj trci, zavisnosti od jačine kandidata i razvodnjavanja glasačkog tijela, za pobjedu bi moglo biti dovoljno između 8.000 i 10.000 glasova. Obzirom da jedan od kandidata u startu ima cca. 4.500 glasova „viška“ i da uz neke specifičnosti, ipak igra na domaćem terenu, bila bi prvorazredna senzacija kada bi se ta prednost ispustila. Doboj, realno, nema kritičnu masu za neki politički preokret kao Banja Luka ili Bijeljina, a i Milorad Dodik to ne bi dozvolio. ”