“ Glasaću za njih dvojicu. Za one koji misle da se ne može ništa promjeniti, shvatite da krupna promjena ne dolazi preko noći. Ovaj izborni ciklus bi bio uspješan ukoliko oni uđu u skupštinu grada. Slijedeći izbori trebaju biti šansa da imamo dovoljno snage u skupštini grada za blokiranje odluka poput izgradnje zgrade na dječijem igralištu, bjesomučnog zaduživanja i slično.
Ima vlast i dobrih odluka i poteza i ja im čestitam na tome. Međutim, nervira me što su nas sveli na stado koje će glasati za njih a zauzvrat dobiti parče asfalta debljine 2 cm oko zgrade koji popuca za mjesec dana. Neću! Ne želim!
Želim da se posluša glas običnog čovjeka u Doboju. Taj čovjek želi da živi u čistom gradu sa mnogo zelenila i sadržaja za djecu, da ima gdje parkirati automobil, da policija kažnjava redom divljake na cestama, da se sportu i kulturi ukaže prilika...nije to mnogo, nije ni skupo ali treba volje i treba empatije. Biti političar ne znači obezbjediti sebi platu od par hiljada, nego omogućiti da se čuje glas onih koji su ih birali i da se njihove želje i zahtjevi kanališu i ostvare. ”