“ Za seljačine koje (sudeći prema njihovim komentarima) centralno grijanje doživljavaju kao osmo svjetsko čudo, informacija da je ono postojalo davno prije nego li je njihov opakanak kročio u Doboj! Naravno, oni ne znaju da, prije nego što su njihovi mentori i kolege "migranti" zasjeli u direktorske fotelje, centralno grijanje je bilo samo jedan element u životu urbane sredine. Zahvaljujući njihovoj (ne)stručnosti i "realnom" cjenovniku za isporuku toplotne energije, mrtva dobojska privreda je bila primorana (zarad pukog preživljavanja) masovno otkazivati uslugu grijanja. U gradu bez opozicije, opterećeni praznom stranačkom kasom, vrlo jednostavno i pod plaštom tobožnje brige o privrednicima, iznalaze "genijalno" rješenje da deficit (ponovo) pokriju preko narodne grbače. Imajući u vidu domaćinsko poslovanje, kao što je odluka da ugalj prevoze kamionima a ne željeznicom, predlažem i dodatnu uštedu. Njihovo je samo da nabave zapregu, a za konjsku snagu će se pobrinuti glasačka mašinerija, volonteri, poltroni... ”