“ Ko si ti, Obrene Petroviću?
Čuveni tekst Aleksandra Tijanića koji je pročitan studentima novinarstva 2012. godine naišao je tada na kritiku javnosti a mene je inspirisao da se, povodom otkrivanja spomenika žrtvama dobojskog logora, obratim svim ljudima koji ostadoše nijemi i zabezeknuti tekstom uklesanim na tom spomeniku. A na spomeniku doslovno piše da ga podiže gradonačelnik Doboja Obren Petrović!!!
Ko si ti, Obrene Petroviću? Koja je tvoja pjesma? Čemu kličeš? Protiv čega si, za šta si? Šta mijenjaš? Ko su tvoji klasici? Koji je razlog tvog postojanja? Zašto si na ovome svijetu?
Ni jednim slovom ni glasom da se obratiš ovom napaćenom i zbunjenom narodu povodom skandala a koji si ti i tvoji poslušnici proizveli i to bez imalo stida, naprotiv, toliko bezobrazno, osiono, nečuveno i neviđeno do sada da normalan čovjek ne zna šta da misli, šta da kaže, šta da radi, kako da se ponaša! Gdje si ikada vidio, čuo ili pročitao da je neko imao toliko drskosti i bezobrazluka da o državnim parama podiže sebi spomenik? A ti si to upravo učinio naredbom da se tvoje ime ukleše na spomenik mnogobrojnim nevinom žrtvama od prije sto godina! Nije ti važna ni jedna žrtva, ni jedno ime osim tebe i tvog imena! Koliko čovjek treba da bude bolestan, da prije svega, dođe na takvu ideju a koliko tek lud da je i realizuje?! Zar misliš da je narod toliko glup da ga možeš kupiti paketom hrane koju ovih dana dijeliš penzionerima. Zar misliš da smo svi mi i slijepi i gluvi i bezosjećajni i nepismeni i mutavi i preplašeni i budale pa ćemo ti aplaudirati na tome? Pokaj se, ispovijedi se i pričesti pa ili idi i skini tu sramotnu tablu i donekle okaj veliki grijeh ili idi iz ovoga grada da te naše oči više nikada ne vide!
U ime svih nevinih žrtava
Slobodan Grandić Bumbar ”