“ E tako je to kad pise covjek,ljudski i emotivno,ne kao politicar ili neko ko kroz politiku ima namjeru poentirati licno,materijalno ili na bilo koji drugi nacin promotivno.Ne napisa Zeljko nista o sebi,sto je svojstveno samo velikim ljudima u malim sredinama,ne napisa da je bio komandant bataljona u Trebavskoj srpskoj brigadi,da nije imao vozaca sa dzipom,da nije u rat usao i iz rata izasao kao trgovac jer on to i nije,ne napisa da je jedan od osnivaca SDS u Doboju,da je bio odbornik u skupstini opstine,da je bio predsjednik boracke organizacije u Doboju,da je zasluzni sportista grada Doboja,da je covjek od karaktera u svakom obliku.Ne napisa sve to jer on i u ovom svemu ne misli na sebe nego svima nama pise i kazuje ko su oni,ko je ukrao nas grad,ko je silovao narod sve ove godine.Ali jedno je morao i trebao napisati,da on nije imao tih 50 000 km da uplati samo ucestvovanje na licitaciji,da nije imao tih 155 000 km da kupi taj lokal,naprotiv nije imao nista osim zelje da svom djetetu obezbijedi mogucnost da radi,zivi,imao je samo roditeljsku kucu koju je mogao zaloziti da bi se kreditno zaduzio,sa svim neizvjesnostima koje uz duznicko ropstvo idu....On nije imao jer iz rata nije donio plijen nego samo casno ime,za razliku od onih koji su trebali to da kupe i kojima je to bilo namijenjeno.I tako Zeljko pise a mi citamo,neko razumije a neko ne,neko vidi a neko ne zeli da vidi,pitanje je na cijoj smo mi strani,na strani komandanta i onih kojima je komandovao ili na strani onih koji su nam uzeli sve,prvo mladost,zdravlje,mogucnost da ono sto smo krvlju stvorili gradimo i nasoj djeci ostavimo,Mnogo je pitanja otvoreno jednom ljudskom iskrenom i emotivnom porukom,a ko ce dati i ponuditi odgovore i jednom za svagda pruziti otpor i stati u kraj ovim dahijama modernog doba je na nama....ima li nas jos zivih...hajde da vidimo da li smo vrijedni nasih palih drugova,nasih casnih predaka...citajmo i pisimo ljudski,o politici cemo drugi put,tek je krenulo..... ”