“ Dali je neko pismen vise ili manje u trenutnoj situaciji nije bas toliko presudna stvar. Cinjenica da su nepismeni ljudi vec decenijama na celu nase male jadne zajednice govori da zarez trenutno nije toliko bitan. Knjizevno pismeni ljudi bi trebali svima nama koji pravimo pravopisne greske da ukazu na nase greske kako bi se korigovali. Pametan i razuman covjek ce usvojiti vremenom sve sugestije kako bi nadgradio i unaprijedio sebe. Problem je mnogo veci od jednog zareza. Osnovni problem je potcinjavanje obrazovanih i pametnih ljudi onima koji intelektualno i mentalno njima nisu dorasli kao sagovornici a ne da bi odlucivali o necemu bitnom i vaznom. Svako moze naci primjer nekoga ko je pametan i obrazovan a ucino je toliko toga loseg po zajednicu drzavu pa cak i svijet u cjelini. A slozicete se da postoji neobrazovanih ljudi koji se s pravom mogu nazvati ljudi zbog svojih stavova razmisljanja i postupaka. Stvar je u tome da se mora siriti svijest uciti svoju djecu da razmisljaju da vjeruju u sebe da ne traze samo sebicno kratkorocno zadovoljenje nauciti ih sta znaci rijec sloboda a narocito sta znaci biti slobodan u svakom segmentu i uzivati u njenom bogatstvu. Primijeticete da nigdje nema niti jednog zareza u tekstu ali da se savrseno razumijemo. Potrebne su nam sustinske stvari a ne deklarativne jer nam je vrijeme odavno isteklo a ne znam postoji li mogucnos da popravimo propusteno. Vrijedi probati jer drugacije nije moguce uspjeti i doci do cilja. ”