“ Nakon 6 godina od poplave, izgubio sam iz sjećanja dio detalja. Ne znam koliko je bilo sati, ali sirena se čula kad nam je voda došla skoro do koljena.
Toliko o blagovremenom uzbunjivanju.
Dobar dio ovih Obrenovih nekad lopatara ( danas v.d. direktora i načelnika) se nakrao humanitarne pomoći za par mjeseci. Možda i puno duže (konzerve, deterdženti, kućna hemija i slično).
Danas će da polažu vijenac žrtvama poplave na neko postolje kod Doma JNA isti oni koji su i krivi ili su saučesnici u njihovoj smrti. Kao i za Garića neki dan.
Nema se ovdje ni obraza ni duše, a još gore ni zakona za bandu koja nas uništava već 28 godina.
Da se prisjetimo imena Milko Vidaković i Slaven Dujaković koji misle da smo ih zaboravili jer su se izmakli od džet seta ove naše kasabe.
Ostali su manje-više i dalje tu. ”