“ Teska tema. Obren je se Garica bojao vise nego pokojnog Živorada, da je Garać ostao živ Obren nebi dobio drugi mandat, pokojnik je veoma dobro poznavao njegove kvalitete. Opet Obren se uvijek bavio procjenom koliko Garić ima novca i drugih dobara. Neminovno je da su jedan drzgome smetali. Garic je bio obrazovan, pametan, arogantan, i nadasve pohlepan bez mjere, sam je sebi obezbjedio poziciju koju je i zasluzivao. Opet s druge strane Obren, nelokventan sa vandrednom skolom koja nije prosla kroz njega, seljacki arogantan, sumljive veoma sumljive ratne proslosti, penzioner nesituiran, duzan i bogu i narodu, čovjek odbačen od svih izuzev maloga broja ljudi koji su krivi za njegov uslovno receno uspjeh. Kada se sve sagleda ljubomora, bezizlazno finansisko stanje, dve porodice, šizoidna misao ja sam jedini i meni se klanjajte, njegove spletke pre samog napada na Doboj, pa sve do danasnjih dana, njegovi kontakti sa haskim istraziocima u Zagrebu ( koje mu Garic nikad nije oprostio) pucanje zoljom na preslici, razni bombaski napadi, paljenje automobila........ umorih se. Vjerovatno ga to stavlja na prvo mjesto, bar krunskog svjedoka, ako ne i sta konkretnije? Uglavnom kako nema Garica , Obren zivi san od pokojnika. NAZDRAVLJE OBRENE. ”