“ Mile-Cile njako:
Dr Halid Čaušević, profesor sociologije religije i ustavnog prava, sin najpoznatijeg reisa efendije Džemaludina Čauševića, i prijatelj Alije Izetbegovića. U reagovanju na tekst Muhameda Spahića u "Ljiljanu" iz 1997. godine Čaušević piše:
"Takozvani agresorski rat na BiH, kako ga naziva gospodin Spahić uporedo s političarima SDA, u zapadnim evropskim krugovima potpuno je razjašnjen, kao i u Americi! Ako želi gospodin Spahić, mogu mu posuditi u ovom pogledu nekoliko vrlo ozbiljnih francuskih studija. Međutim, bez obzira na stavove Zapada, onaj ko je cijeli rat proveo u Sarajevu ili bilo kojem mjestu, izloženom napadima, bez poteškoća može utvrditi da je rat u BiH primarno građansko-konfesionalni, kako po metodu ratovanja tako i po svojoj svrsi. U ovom ratu učestvovala je i srpska armija, ali zar i u Korejskom ratu nije učestvovala armija SAD, pa je to ipak bio građanski rat. Tako je bilo i u Vijetnamu, a u vremenu između dva velika evropska rata u Španiji, gdje su Nijemci i Italijani neposredno učestvovali na strani Franka, Španski rat bio je građanski! Agresija je nešto drugo od građansko-konfesionalnog rata. Nemojte zaboraviti šta je uzrok ovog rata: proglašavanje nezavisne BiH od strane dva naroda, Hrvata i Muslimana. Stoji činjenica da član 2. ondašnjeg Ustava izričito kaže: 'BiH je zajednica tri naroda, Muslimana, Srba i Hrvata'. Zajednica se ne može rasturiti na taj način što će samo Hrvati i Muslimani izaći iz nje. Srbi su to prihvatili kao razlog za rat. I što je najgore - najveća Alijina politička pogreška - BiH puna srpskih vojnika, a on proglašava nezavisnu Bosnu. Za to je čovjek trebao imati potpuno blindiranu pamet. Trebalo je prihvatiti našu realnost da nastavimo egzistirati u ostatku Jugoslavije, s tim što bi se Hrvati izdvojili iz Hercegovine. Htjeli smo da stvorimo nekakvu nezavisnu bosanskohercegovačku državu, to je apsurd. Vi znate staru Taljeranovu mudrost koja kaže da je pogreška veća od zločina. E, to je Alija uradio. Uzmite 'Oslobođenje' od 21. decembra 1991. godine pa ćete vidjeti govor Karadžića u Skupštini BiH, kad kaže: 'Zar nam nije bolje da u BiH napravimo konfederaciju od tri države: Srbi, Hrvati, Muslimani, ili da imamo stotine i stotine hiljada mrtvih ljudi, stotine i stotine porušenih kuća.' Vidio sam da je Alija sjedio sam. Hrvatski poslanici su stajali na drugoj strani - Hrvati su, sasvim razumljivo, imali svoju računicu, ja njih sasvim razumijem - i on je odjedanput rekao neka se glasa, i svi srpski poslanici su izašli van. To je bila smrtna presuda Muslimanima." ”