“ Ovaj novinar Lubinko Đurić ima smisla za novinarstvo koliko i direktor Doma učenika u Doboju za rad sa djecom.
Ali ko zna čitati jasno mu je ko za koga radi tj piše.
Tužilaštvu tj tužiteljici Karolini uopšte neće biti teško dokazati šta se desilo.... jer je nakon što je od strane tužilaštva dokazano postojanje činjenice POKUŠAJA SILOVANJA, od strane nadležnog suda prihvaćena tužba Okružnog tužilaštva, A potom je Sud i podigao optužnicu i obavio glavni pretres, Znači Sud je saslušao sve: Prvo šta iznosi tužilaštvo, zatim čime se brani optuženi, a saslušao je potom i samu oštećenu.
Saslušani su i brojni svjedoci, vještačen je video nadzor, vještečenje je izvršeno i nad vinovnicima POKUŠAJA SILOVANJA m i to od strane ovlaštenih sudskih vještaka iz Banjaluke, istragu je vodila i republička inspekcija rada i inspekcija prosvjete, zatim nadzorni odbor Doma učenika, a oštećena nije pobjegla van BiH na duži period, jer nema ni jednog razloga da bježi, već je bila u gostima kod rodbine u Beogradu, za razliku od optuženog kome prijeti zaatvorska kazna.
Novinar Đurić pravi senzaciju gdje je nema. Sud ima instrumente da privede oštećenu izdavanjem međunarodne potjernice, tako da ne treba novinar da izražava svoju zabrinutost zbog dvodnevnog putovanja oštećene u Beograd, ali hajde nek se piše, kad nema ništa pametno, bar neke gluposti. ”