“ Ništa žrtve, porodice i ostali građani nemaju od tog što se proglasi dan žalosti. Ma da proglase 10 godina žalosti ako institucije ne rade svoj posao. Evo svaki dan neko ubistvo, masakr zloči. Jel prošle godine u Doboju ispred kafane ubijen mladić, neki dan u Brodu mlada žena. Šta su institucije preduzele, ništa. Samo se oglase u javnosti, traže da se svaka prijetnja ili devijantno ponašanje prijavi. Pa evo ovaj na Cetinju je bio prijavljivan, predloženo liječenje a zašto nije liječen. Koliko kod nas ima ljudi koji su liječeni na psihijatriji, imaju na osnovu dokaza penzije ili su oslobođeni krivica u sudskim slučajevima i hodaju normalno po gradu. Ima li kakva evidencija kod nadležnih. I kada se posle desi nije kriva ni psihijatrijska služba koja ih je pustila da slobodno hodaju, nije kruva ni policija kojoj su prijavljivane prijetnje samo dan žalosti. To nije dovoljno gospodo, ne plaćamo mi vas da proglašavate dan žalosti, nego da osobe koje su psihički bolesnici po nalazima da ih odvojite od ostalog naroda koji zarađuje vama platu. Taj momak prošle godine ubijen ispred kafića u kom je muzika uživo bila oko ponoći ispred stambene zgrade. Šta se posle tog u Doboju dešava, otvori se još deset kafića i muzika po cijelu noć kroz cijeli grad do sledećwg ubistva i dana žalosti. To nije dovoljno, policajci će reći šta ćemo mi daju im opštinske vlasti saglasnosti, mogu im dati saglasnost. Ali kada ste vi ušli da alkotestirate goste, da kaznite pijanog gosta i konobara koji mu je pijanom prodao piće koliko ste ih do sada kaznili? Nijednog, a dijeca ginu drogirana i pijana posle tih žurki i muzika. Ne radite gospodo svoj posao, niko ni opštinski ni državni organi a ni psihijatri. Možete oduzimati oružje, onaj ko je manijak sposoban da ubije čovjeka on će naći oružje ako ga ne smjestite u ustanovu za liječenje. Koga ste smjestili posle ubistva ili pojušaja ubistva na sokolac ili prijetnji i porodičnog nasilja dok se ne desi ubistvo? ”