“ "Ćeraj Zilha sutra će predujam", podvriskivali su radnici- proleteri u kafani punoj dima, naručujući pjesmu i piće za sebe i društvo za susjednim stolom, prebirući posljednje "banke" po džepovima, dok su žena i troje-četvero djece čekalo kad će im polupijani otac doći kući. Kako im je i posljednje pare, nesumnjivo, izvanrednim glasom i pjesmom, izvlačila -zaslužila je, ne samo neku uličicu nego aveniju, Aferim, ”