“ Ideja i lokacija sprava je extra.
Svaki dan, pošto ne radim ništa, dadne mi mama 5 KM da tata ne zna da imam za kafu.
Ja odem u park skinem se go, pa vježbam dok ljudi prolaze i gledaju u mene.
Onda kupim red bul, popijem, pa opet. Pustim sebi rep muziku. Sav se oznojim. Više nego one budale što rade na gradilištima kod Prode, Krulja, Ninkovića, Savića na suncu.
Gledam mame što prolaze sa djecom, gledam ove što rade u opštini, ove što sjede u centru za kulturu, prošetam bez majice, čekam da me primjete. Nije kao u filmu što sam gledao.
Tamo ih znoj privlači.
Prošetam pored parkovskih klupa go. Muzika iz slušalica trešti dovoljno da je i oni čuju pa da se nađemo sa istim ukusom, ali opet ništa.
Mislim da nešto sa ovim ljudima nije u redu.
Ili je možda do lokacije.
Nije livada, za sportove iz geta.
Ali opet, ovo je Doboj.
Cijeli grad je geto.
Neko je nešto zezno. Ja se slomi vežbama, a svi moji vršnjaci uče Njemački.
Ko je sad tu lud?
Kome ja uopšte go vježbam u centru grada?
I čemu sve to?! ”