“ Ovo je moja posljednja replika tebi, Mitre Prvi (poslije ovog pričaj sam sa sobom).
Nisam parapsiholog, pa nisam mogao ni da predvidim da ćeš mi spočitavati što znam da su Srbi silovali nesrećnu ženu! Ti, valjda, misliš da to nisu učinili Srbi već marsovci, pošto je u Doboju za vrijeme cijelog rata bila samo jedna vojska.
Što se tiče Čede i Nataše, vidi se da uspješno barataš demagogijom i "zamjenom teza", jer ja nisam političar (kao dvoje pomenutih) i "ni po babu ni po stričevima" govorim isključivo kao pošten produhovljen Srbin, bez materijalne nadoknade.
Nesrećnu Zinetu ne mogu "da pustim na miru", jer su je već dovoljno "na miru" pustili oni koji su kao zapovjednici vojske trebali na vrijeme da kazne zločince u svojim redovima, a i oni koji su poslije rata bili zaduženi za pravdu, sve do današnjih dana. Ali, ovo je za tvoju minijaturnu duhovnost pretežak zadatak, pa vjerujem da ga nećeš ni shvatiti...
Ostaj mi zdravo u truleži svojih srednjevjekovnih predrasuda i, ako si iole sposoban za samokritiku, priznaj (makar sebi) da bi, kao svaki primitivac, sasvim drugačije govorio da se radi o članovima tvoje porodice! ”