“ Cijenjeni MOJI, nakon što ste se napljuvali, da vam ja kažem. Dok sam se ja borio, i u međuvremenu bio četiri puta ranjen, nisu postojali komentari, većina je zabila glavu u pijesak.Ne priliči mi baš da se raspravljam sa svakim, ali ne mogu da odolim ovolikoj koncentraciji pljuvačine, ničim izazvane. Baš iznad manastira iz kog potiče krst, ostavio sam dio tijela i krvi,ali jasno mi je da pojma nemate o tome, jer ko zna gdje ste vi bili.Cijenjeni moji komentarčići, ako niste bili dorasli za borbu, moram reći i to - skoro je bila poplava, pa vas ne vidjeh nigdje. Ali, i u ratu je bilo takvih koji su komentarisali iz dubokog prikrajka, jer nos nisu smjeli da pomole. Zato me i ne čude priče o tome kako sam izašao iz Vozuće davno prije ofanzive, i da nisam ni bio u proboju. Srećom, moji drugovi znaju. A to mi je dovoljno.Nastavljam ja sa svojim maršom. Ne zbog vas. ”